SDP potpuno otvoreno: Bez radnika nema ekonomije, zašto ih se zanemaruje?

U vremenu kada se smisao Praznika rada sve češće svodi na simboliku bez sadržaja, prenosimo u cijelosti priopćenje Nenada Nekvapila, predsjednika GO SDP Bjelovar, koje podsjeća na stvarne probleme radnika u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je Praznik rada već dulje vrijeme, umjesto kao bitan datum u borbi za radnička prava, dan za jeftino prikupljanje političkih poena veselicama na kojima se dijeli grah, mjera karitativne srdačnosti lokalnih političara, čin gazdinskog milosrđa umjesto svečanog obroka u radničkom zajedništvu i evokaciji klasnih bitaka

Praznik rada, svoje korijene vuče iz nehumanih uvjeta u kojima su radnici bili prisiljeni “robovati” u 18. I 19. stoljeću.

U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, a zagrebački radnici su kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

Tijekom godina je 1. svibnja polako prerastao u Praznik rada i postepeno su ga u svoje kalendare preuzele brojne države. No napredak u borbi za radnička prava išao je vrlo polako, a traje i danas. Za bitnije promjene trebalo je čekati kraj Prvog svjetskog rata. Tek u poraću počele su prve prave promjene, a Španjolska je postala prva država koja je 1919. uvela osmosatni radni dan za sve vrste poslova na teritoriju cijele države. Borba za osmosatni radni dan našla se među osnovama programa Međunarodne organizacije rada (ILO, International Labour Organisation) koja svoje korijene vuče iz Lige naroda dogovorene Versajskim ugovorima 1919.godine.

U Hrvatskoj su sindikalne aktivnosti i borba SDP-a često u fokusu medija, a kako bi izborili bolja prava, prosvjeduju i/ili štrajkaju svi – liječnici i zdravstveni radnici, prijevoznici, suci i pravosudni dužnosnici, odgojitelji te, najrecentnije, prosvjetari.

Protekli tjedni pokazali su da se o pravima radnika, posebno onima o zaštiti na radu, razmišlja tek kad voda dođe do poslovičnog grla. Usprkos sporadičnim kritikama da je u ovakvoj ekonomskoj krizi potrebno prvenstveno pomagati građanima i radnicima, opći smjer politike proglašavanjem brojnih programa državne pomoći, opet je pokazao da se primarno razmišlja o kompanijama i poslodavcima. Vlasnici kompanija danas možda ne koriste nasilje kako bi spriječili organiziranje radnika, no ne nedostaje primjera zanemarivanja, mobinga i antagonizma prema onima koji se usude zatražiti bolje uvjete, iako bez radnika ne bi bilo kompanija, pa ni ekonomije koju se, navodno, pokušava spasiti.

Zadnjih godina vode se polemike oko stranih radnika, pritom je fatalna zabluda uvjerenje da se obaranje cijene rada može zaustaviti uz angažman stranih radnika, ako su oni suštinski i pozvani da dođu ovdje zbog održanja te vrijednosti što nižom.
Bez pomnog osluškivanja i pridruživanja svakom proboju otpora koji dopire odozdo, uvjetovan egzistencijalnim nedaćama, neće biti ni prvomajske borbe ni socijalno boljeg sutra.

Slušamo o povećanjima plaća, ali ništa značajno se nije dogodilo, jer je te plaće odavno “pojela” inflacija. Slušamo o nezadovoljstvu radnika na mnogim radnim mjestima. Javna poduzeća uvoze stranu radnu snagu, a nisu se pobrinuli za domaću radnu snagu. SDP ističe da nema ništa protiv stranih radnika, ali ipak nije u redu da se uvoze strani radnici bez da su prethodno osigurani domaći.

Prije tjedan dana su u Zagrebu glas podigli oni koji drže ovu zemlju na nogama — radnici i sindikati koji samo traže ono što im pripada.
SDP je uz njih, jer je to pitanje odgovornosti — borba za radnička prava znači borbu za sigurnost, dostojanstvo i život od rada, a ne preživljavanje.

Dok nesigurni ugovori postaju pravilo, a cijene rastu brže od plaća, jasno je da sustav ne štiti one koji ga nose. Zato SDP jasno poručuje: „Dosta je ignoriranja, potplaćenosti i života od mjeseca do mjeseca.“

Vrijeme je za veće plaće i mirovine, priuštivo stanovanje i sigurnu budućnost za sve!

Svima onima koji danas ne rade želimo da se odmore i uživaju, dok onima koji i danas rade želimo da im dan prođe u što ugodnijoj atmosferi!
Na Praznik rada, SDP Bjelovar će u 10 sati podijeliti crvene karanfile građanima Bjelovara.