Posao koji spašava živote: ‘Našim pacijentima smo prva, a nekim i zadnja karika, no biti medicinska sestra je moj poziv’

Elvira Jukić, sveučilišna magistra sestrinstva iz bjelovarske Opće bolnice “Dr. Anđelko Višić” u sestrinstvu je već 23 godine. Gotovo cijeli radni vijek provela je u najzahtjevnijim bolničkim odjelima. Iza nje su 22 godine u Jedinici intenzivnog liječenja, a posljednje dvije godine radi u anesteziji.

Iako danas iza sebe ima bogato iskustvo, njezin profesionalni put nije bio jednostavan od početka.

“Od malena sam znala da želim biti medicinska sestra. Moja mama je također bila medicinska sestra. No kad sam krenula u srednju školu, nisam odmah bila oduševljena. Već na prvoj praksi sam pomislila da to možda ipak nije za mene,” prisjeća se Elvira.

S vremenom je, kaže, počela razumijevati širinu i važnost ovog poziva.

“Vidjela sam da sestrinstvo nije samo posao, nego stalno učenje i velika odgovornost. Ova struka zaista puno daje, no najbitnije je što smo s pacijentima kojima pružamo podršku u svakom trenu i kojima smo prva karika, a nekima nažalost i zadnja karika, no to je neprocjenjivo. To je ono što nas gradi kao osobe,” govori.

Dodaje kako posao donosi i lijepe i teške trenutke, a najteže situacije su one koje uključuju djecu i mlade ljude.

“Uvijek ostane trag, to su situacije koje se ne zaboravljaju,” kaže.

Iako je posao zahtjevan, Jukić ističe da se struka razvija i da su uvjeti rada danas znatno bolji nego ranije, osobito zahvaljujući novoj opremi i mogućnostima stručnog usavršavanja.

“Medicina ide brzo naprijed, stalno se uči i napreduje. Važno je ostati u korak s tim promjenama. Ono što se mijenja su i uvjeti pa tako danas imamo odlične uvjete rade i opremu o kakvoj smo nekada samo sanjali. S druge strane, nedostatak ovog posla svakako je administracija koje je zaista puno” dodaje.

Sličnu motivaciju i pogled na budućnost ima i Tea Ivanović, učenica petog razreda bjelovarske Medicinske škole iz Nove Plošćice.

Odmalena je, kaže, imala potrebu pomagati ljudima, a odluka za Medicinsku školu došla je prirodno.

“Znala sam da je to moj poziv. Nakon ovih pet godina školovanja sigurna sam da sam dobro odlučila,” govori Tea.

Najviše je ispunjava kontakt s pacijentima i osjećaj da može pomoći.

“Kada mi pacijent kaže hvala, to mi stvarno uljepša dan,” kaže.

Svoju budućnost vidi u zahtjevnijim odjelima, gdje se može puno naučiti.

“Voljela bih raditi u jedinici intenzivnog liječenja ili operacijskoj sali, i nastaviti školovanje ovdje u Bjelovaru,” dodaje.

Medicinske sestre i tehničari ovih su dana obilježili svoj dan, a tim su povodom su građanima na bjelovarskom korzu mjerili tlak i šećer. Upravo ondje smo razgovarali i s Darijem Gazićem iz Podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara Bjelovarsko-bilogorske županije, koja okuplja oko tisuću sestara. Kako otkriva, u našoj županiji nema izraženog manjka sestara.

“Naše medicinske sestre danas su visoko educirane i imaju sve važniju ulogu u zdravstvenom sustavu. U našoj županiji pokrivenost medicinskim sestrama je vrlo dobra i u ovom trenutku nemamo izraženog manjka ni u jednom dijelu sustava. Tome svako doprinosi i sjajna obrazovna infrastruktura. Naime, u Bjelovaru imamo Medicinsku školu te Veleučilište s preddiplomskim i diplomskim studijem sestrinstva. Ništa manje nisu važni ni bolji uvjeti rada, povećanje materijalnih primanja, različiti poticaji i subvencije,” zaključuje Gazić.