U sedam godina staroj studiji nalaze se svi odgovori za parking muke grada

Dok se gradska vlast i oporba prepiru oko cijene parkinga, prometna studija naručena još 2019. godine već je odavno pala u zaborav, a upravo u njoj su odgovori na gotovo sve probleme s kojima se Bjelovar danas muči.

Stručnjaci s Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu proveli su 2019. godine detaljnu analizu parkiranja u Bjelovaru i ustanovili niz problema. U širem središtu grada tada je bilo oko 2.170 parkirališnih mjesta, od kojih je čak 75 posto uličnih. Toliki udio uličnog parkiranja ima izravne posljedice na svakodnevni život u gradu: ulice gube prostor koji bi mogao biti namijenjen pješacima i biciklistima, a propusna moć prometnica se smanjuje. Od ukupno 1.638 uličnih mjesta, više od polovice, njih oko 820, organizirano je koso, što od svih načina uličnog parkiranja zauzima najviše prometne površine. Gotovo svako četvrto mjesto nije bilo označeno, a znatan broj nalazio se na makadamu, oštećenom asfaltu ili zelenoj površini. Čak 705 mjesta bilo je izvan sustava naplate, unatoč tome što su se nalazila u širem središtu grada.

U vršnim satima situacija se dodatno pogoršava: popunjenost parkirališta redovito premašuje 100 posto, što znači da vozači auta ostavljaju na mjestima koja za to nisu predviđena, najčešće u zonama raskrižja, gdje parkirana vozila smanjuju preglednost i ugrožavaju pješake i bicikliste.
Problem nije samo broj mjesta, nego i način korištenja postojećih. Studija je pokazala da se vozači na besplatnim mjestima zadržavaju u prosjeku 1,6 puta dulje nego na mjestima pod naplatom, a koeficijent izmjene vozila na naplatnim mjestima gotovo je dvostruko veći. Jednostavnije rečeno: besplatno parkiranje nije rješenje, nego dio problema.

Studija je predložila konkretna rješenja podijeljena u nekoliko faza. U nultoj fazi predviđeno je uvođenje naplate na svim parkirališnim površinama u užem središtu, pojačana kontrola te uvođenje vremenskog ograničenja zadržavanja u zonama s najvećom potražnjom, uključujući gradsko središte, tržnicu i bolnicu. Predloženo je i proširenje prve naplatne zone na okolne ulice bolnice i tržnice te reguliranje ulaza i izlaza na parkiralište u zoni tržnice parkirnom rampom ili sustavom video nadzora, uz progresivno povećanje cijene za korisnike koji se zadržavaju dulje od jednog sata. Upravo ta nulta faza realizira se sada, sedam godina nakon što je studija ugledala svjetlo dana, i to uz burnu političku raspravu, što svakako nije ohrabrujuće za vlastodršce.

Studija u srednjem roku predviđa postupnu prenamjenu uličnih parkirališnih mjesta u pješačke i biciklističke površine, uz kompenzaciju izgradnjom izvanuličnih garažnih kapaciteta na obodima grada. Kao ekonomski i prometno najpovoljnije rješenje predlaže se izgradnja podzemnih garaža, pri čemu se kao primarne lokacije navode prostor ispod tržnice, zona Trga hrvatskih branitelja i bolnica.

Zone zajedničke namjene

Kao dugoročnu mjeru studija predlaže uvođenje takozvanih zona zajedničke namjene, poznatijih pod engleskim nazivom shared space, u cijelom užem gradskom središtu. Riječ je o konceptu u kojemu se ukidaju jasne granice između kolnika i nogostupa, a vozači i pješaci dijele isti prostor bez posebne prometne regulacije. Iskustva iz drugih gradova pokazuju da takav pristup prisiljava vozače na sporiju i oprezniju vožnju, što u konačnici povećava sigurnost svih sudionika u prometu. Kao prvu fazu studija predlaže uspostavljanje zone zajedničke namjene na Trgu Eugena Kvaternika, gdje bi se uklonila parkirališna mjesta i prostor vratio pješacima i biciklistima. U kasnijim fazama zona bi se proširila na cijelo gradsko središte, uz iznimku četiriju glavnih tranzitnih ulica na kojima bi parkiranje i dalje bilo dopušteno.

Uvođenje nulte zone u centru i proširenje naplate na dotad besplatna mjesta u skladu su s preporukama studije. Konkretan korak u pravom smjeru i projekt je Zelenog centra, u sklopu kojeg se na lokaciji gradske tržnice planira izgradnja dvoetažne podzemne garaže s 155 parkirnih mjesta. Potpisan je ugovor s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije, a izdana je i građevinska dozvola. Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 14 milijuna eura, od kojih je većina osigurana kroz ITU mehanizam.