Trebamo li zaštititi seoske mirise i zvukove, od pijevca do balege?

Od gradske vreve pobjegli ste na selo priželjkujući seoski mir i idilu, miris cvijeća i tek pokošenog sijena, cvrkut ptica i blago šuštanje lišća, a dočekalo vas je kukurikanje, mukanje, gakanje, kokodakanje i roktanje. Mir vam narušavaju i traktori, a uz to do vas povremeno dopru neželjeni mirisi životinja i balege, pa razočarani i ljuti što je seoski život daleko od zamišljenog mira odlučite tužiti susjeda zbog zvukova i mirisa odnosno smradova. Ako ste u Francuskoj to vam neće proći. Ne više. Zemlja iz koje je odjeknula tužba protiv pijevca Mauricea u kojoj je sud presudio da Maurice smije kukurikati u zoru, suočila se s trendom preseljenja iz gradova na selo i potom valom tužbi protiv buke i smrada sela koje su preopteretile lokalne sudove. Vlada je stoga presjekla i zakonski zaštitila zvukove i mirise sela i tako zaštitila farmere od tužbi zbog onoga što proizlazi iz poljoprivredne djelatnosti. Dakle, krave smiju mukati, pijevci kukurikati, a balega ako se radi prema propisima smrdjeti, a oni koji se dosele to trebaju prihvatiti. Tadašnji ministar pravosuđa zakon je nazvao autentičnim zdravim seoskim razumom.

Trebamo li se i mi praviti Francuzi?

Tako i treba biti, kažu Bjelovarčani.

-To smo od nekada tako na selu živjeli i sve je bilo ok. Priroda je priroda, zašto to ne bi smjelo biti? Neka pijevci pjevaju – poručuju Bjelovarčani.

Sloboda pijevcima! U Francuskoj ju uživaju posljednje dvije godine, a da bismo i mi trebali slijediti francuski primjer smatra predavački svinjogojac Vlado Biškup.

-Apsolutno! To da je već napravljeno bilo bi kasno jer je ovo stanje za nas što nas je i ostalo malo na selu neodrživo. Oni koji su do prije mjesec dana držali stoku, bez obzira bile to svinje, ovce, krave, konji su to rasprodali i ne drže ništa i sada se bune za ove što drže jer to njima smrdi. Odjednom smrdi – čudi se Biškup.

 

On sam, kaže, nije imao problema.

-Ne mogu reći da se žale jer da se žale došla bi neka inspekcija, ali nemaju se ni za što žaliti – smije se.

Na mrke poglede, pritužbe i tužbe susjeda naišao nije niti gudovački tovljač junadi Mirko Katalenić.

-Mi to sve držimo u redu. Ima farmi koje su zapuštene i ne drže do toga, ali to je već stvar inspekcije – napominje taj farmer.

I Katalenić i Biškup slažu se da su gospodarstva koja ne brinu adekvatno o životinjama i ne pridržavaju se propisanih pravila druga priča, ali neki mirisi se ne mogu izbjeći.

-To su mirisi sela. Ja ne mogu svinji zabraniti da ima miris, a i mi kada se našminkamo imamo drugi miris nego kada se ne našminkamo – objašnjava svinjogojac.

Treba li se selo prilagoditi ljudima ili ljudi selu?

Za razliku od njih ovčar iz Zrinske Ratko Aščić se suočio s nezadovoljnim susjedom. No, to je, kaže, bilo davno još krajem devedesetih kada je uz njih kuću poželio kupiti Zagrepčanin.

-Odmah tu uz nas gdje mi držimo ovce je htio kuću kupiti i moj sada pokojni stari mu kaže ‘Ivane, ali nemoj da sutra imamo problema, da kažeš da ti smrde ovce, da ti smeta jer ja sam tu došao prije od tebe’. Na to je susjed rekao ‘ne, ne, ne, meni to ne smeta, meni janjetina miriši’. Kupili su on i žena kuću, uselili, ali nakon nekoliko godina su počeli problemi, malo mu smeta, malo mu smrdi – jer jedno je janjetina na tanjuru, a drugu žive ovce do vaše ograde. No, sve je smije se sada Aščić završilo dobro, a kako u selu ionako nema puno ljudi nema ni onih kojima bi smetalo.

Oni koji sele na selo u kojem što je u nas sve rjeđe ima stoke i poljoprivrede trebaju znati gdje će živjeti i prihvatiti to.

-Došljaci se trebaju prilagoditi tome jer znaju gdje dolaze. Nemaju se što buniti jer nije nitko tjerao da dođu živjeti na selo već je to njihova dobra volja – jasan je Katalenić.

 

Isto ističe i Biškup koji drži kako bi i Hrvatska trebala jasno zaštititi zvukove i mirise sela, odnosno zaštititi poljoprivrednike od toga da moraju strahovati od tužbi i inspekcija zbog onoga na što ne mogu utjecati, barem pridržavaju li se svih propisa.

-Francuzi su to napravili zato što je to postalo masovno, a to se nama događa sada u Lici, Gorskom kotaru, Istri, Slavoniji, praktički svuda. Dolaze ljudi iz gradova u kojima prodaju stanove po visokim cijenama, a ovdje su nekretnine zabadava, dolaze živjeti kraj onoga što je tamo stoljećima i generacijama, I njemu smrdi. Čekaj, pa zašto si došao živjeti tu ako tebi smrdi selo – ljuti se Biškup i ističe kako to treba napraviti prije svega zbog mladih koji se vide u poljoprivredi i kojima ne treba srezati volju.

Foto: ilustracija Canva

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija