Brza cesta korak do natječaja: Hoće li kamioni napokon otići iz podravskih sela?

Ministarstvo zaštite okoliša krajem lipnja ocijenilo je da dionica od Pitomače do Virovitice, duga gotovo 22 kilometra, ne šteti okolišu i može dalje prema projektima i dozvolama, uz poštivanje određenih naputaka, što je prilično velik korak za Podravsku brzu cestu o kojoj stanovnici sanjaju već godinama.

Podravska brza cesta trebala bi preuzeti tranzitni i teretni promet s državne ceste D2, Podravske magistrale.

Kad kamioni odu, ceste će biti sigurnije, a kraj koji godinama gubi stanovnike dobit će novu priliku za razvoj, s obzirom da dolazak brze ceste za sobom redovito privlači nove investicije. Cijela Podravska brza cesta zamišljena je kao koridor od Varaždina preko Koprivnice i Virovitice do Osijeka, gotovo 340 kilometara, pa se gradi dionicu po dionicu.

Trasa kreće kod Kloštra Podravskog, provlači se pokraj Pitomače, Starog Gradca, Rogovca i Bušetine te završava kod Virovitice, u Breziku. Prema sadašnjim projektima, bit će to prava brza cesta s četiri trake i razdjelnim pojasom, projektirana za brzinu do 100 na sat. Prolazit će se uglavnom po nasipu kroz ravnicu, a najveće građevine bit će vijadukt Livade od 290 metara i vijadukt Pitomača koji će prolaziti kroz samo mjesto.

Cesta će kod Pitomače prelaziti preko izgrađenog zemljišta pa će trebati srušiti pet kuća i četiri plastenika, a kod Virovitice još četiri objekta. Najveći gubitak je zemlja: pod cestu trajno odlazi oko 84 hektara, od čega gotovo 65 hektara oranica, među njima i 57 hektara najkvalitetnijeg obradivog tla. Posjeći će se i oko 7,5 hektara šume, uglavnom bagrema.

Propisani su i prijelazi za divljač, zaštitna ograda uz cijelu trasu, a uvedeno je pravilo da se raslinje smije uklanjati samo izvan sezone gniježđenja ptica. Uz sela najizloženija buci dići će se zaštitni zidovi visoki dva do četiri metra.

Naknadni prigovori

Zanimljivo, na javnoj raspravi krajem prošle godine u knjige primjedbi nije upisan nijedan prigovor. Tek su tri mještanina naknadno poslala pisane primjedbe, na trasu, buku i strah od izvlaštenja ako vijadukt prođe preblizu kuće. Zahtjevi za pomicanje trase nisu prihvaćeni: struka je odgovorila da se u ovoj fazi može ocjenjivati samo ono što je već ucrtano u prostorne planove.

Ovo je tek nacrt konačne odluke. Kad ona postane pravomoćna, Hrvatske ceste imaju dvije godine da zatraže lokacijsku dozvolu, inače rješenje pada. Slijede glavni projekt i dozvole, pa tek onda, jednog dana, i bageri.

Foto: Ilustracija