Zbog čega je voda poskupjela? Jedan od razloga zaista je nevjerojatan!

Bjelovarčani od ožujka plaćaju skuplju vodu, a jedan od razloga je cjevovod koji je trebao dovesti pitku vodu do Daruvara, ali nikada nije stigao dotamo. Umjesto toga završio je u Kukavici, a na cijeli taj magistralni vod priključeno je tek stotinjak korisnika, dok ga Vodne usluge moraju održavati i ispirati, a od njega nemaju gotovo nikakvog prihoda.

To je na sjednici Gradskog vijeća objasnio predsjednik uprave Vodnih usluga Ivan Ivančić, odgovarajući na pitanja zašto su računi za vodu porasli. Prosječnom bjelovarskom kućanstvu koje mjesečno potroši deset kubika vode račun je od 1. ožujka skočio s 28,24 na 38 eura.

Ivančić je opisao niz naslijeđenih problema koje je Bjelovar preuzeo pripajanjem okolnih vodovoda u jedinstveno društvo. Osim spomenutog cjevovoda prema Daruvaru, tu je i dionica u Ploščici koja, kako je rekao, “od ničega vodi do nikud”, te 20-ak kilometara vodovoda pod zemljom u kojem još nema ni kapi vode. Sve to treba održavati, a amortizacija te imovine stvara trošak dok od nje nema prihoda.

Poseban problem je i to što Bjelovar vodu nema na svom pragu. Bunari se nalaze 24 kilometra od grada, pa se voda pumpa preko Bilogore uz velik trošak električne energije, a tek se onda u gradu može distribuirati i dalje transportirati prema općinama poput Štefanja, Bereka, Ivanske i grada Garešnice. Svaki kilometar cjevovoda pritom nosi gubitke i dodatne troškove kemikalija i struje.

Za dio uslužnog područja voda se, prema Ivančićevim riječima, čak kupuje od naftne kompanije. Riječ je o tehnološkoj vodi visoke kvalitete koja nije pitka, pa je Vodne usluge same prerađuju i tek onda isporučuju korisnicima. Ta ulazna cijena podiže trošak cijelom sustavu.

Tijekom opsežne rasprave spomenuta je i cijena vode u Zagrebu, a Ivančić je te usporedbe odbacio. Zagreb, kako je pojasnio, ima bunare na samom ulazu u grad i veliku potrošnju na maloj duljini mreže, dok bjelovarsko uslužno područje ima jedan od najnepovoljnijih omjera duljine mreže i broja korisnika u državi, s velikim udjelom ruralnih krajeva u kojima malo ljudi troši malo vode.

Dotaknuo se i gubitaka vode, koji na cijelom području u prosjeku iznose 39,62 posto, a po zonama se kreću od 27 do čak 57 posto. Bjelovar je, istaknuo je, na 27 posto jer je godinama ulagao u mrežu, a nacionalni cilj je spustiti gubitke na 25 posto do 2035., nakon čega slijede kazne za one koji taj prag prijeđu. Bjelovar će, tvrdi Ivančić, sa završetkom novog cjevovoda biti ispod tog praga i penali ga neće pogoditi.

Naslijeđeni teret dodatno opterećuju i stari projekti iz razdoblja između 2008. i 2012. godine, koji su zapeli u stečaju tvrtke koja ih je izrađivala. Vodne usluge im, kaže Ivančić, još ne mogu pristupiti, a kada ih i dobiju, zbog promjene propisa i geodetskih podloga uglavnom su neupotrebljivi, što će tek stvoriti buduće knjigovodstvene gubitke.