Ima li utjehe za Dinamove vedete, posrnulog trenera i zabrinute navijače? Naravno da ima.

Užarile su se društvene mreže, uskomešali se duhovi na profilima i u grupama Dinamovih fanova nakon šokantnog Dinamovog ispadanja iz Lige prvaka. Pljušte uglavnom negativni navijački komentari, slijevaju se žalopojke, prošarane tek rijetkim palcem gore onih vječitih optimista.

Na udaru su – logično – najviše predsjednik Uprave Zvonimir Boban, pa onda i trener Mario Kovačević, izloženi serijskim, neselektivnim granatiranjima: što ste, zaboga, radili u prijelaznom roku, zašto niste na vrijeme riješili višemjesečno goruće pitanje vratara, zašto su tako potonuli Valinčić, Lisica, Zajc, otkud odjednom stvar trebaju spašavati igrači koji su do jučer bili tehnološki, neperspektivni višak, poput Mudražije i Kačavende, ili Topića…?

I tako, dovoljan je jedan poraz – od suparnika iz Norveške koji nikada ranije nije igrao Ligu prvaka – da se privid snažnoga, moćnoga Bobanovog Dinama odjednom raspline. Pa kad je već takva, otužna prigoda, kada je Dinamo opet propustio prigodu ući u odabrano društvo Real Madrida, PSG-a, Manchester Cityja, Liverpoola, Bayerna, Intera…, i pritom zaraditi najmanje 20 milijuna eura, nije naodmet pozabaviti se nakratko uzrokom ovog debakla u Stavangeru, a ne njegovim posljedicama. Ovako to otprilike izgleda kada se pogleda šira slika…

Otkad je lista “Dinamovo proljeće” preuzela upravljanje klubom, u ožujku 2024. godine – kada je predsjednik kluba postao Velimir Zajec, uz potporu Bad Blue Boysa i pod pokroviteljstvom stranke Možemo!, Dinamo se iste jeseni preko azerbajdžanskog Qarabaga plasirao u Ligu prvaka – s trenerom kojega nisu oni postavili. Taj isti trener, Sergej Jakirović, koji danas u Engleskoj radi čuda, bio je u Dinamu smijenjen nakon katastrofalnog poraza od Bayerna 2:9, a u razdoblju nakon njega “proljećari” su promijenili trojicu trenera, Bjelicu, Cannavara i Perkovića, te ostali bez naslova prvaka Hrvatske nakon sedam uzastopnih titula, te posljedično i bez plasmana u Ligu prvaka. U toj “proljećarskoj” bajci sudjelovao je i njihov sportski direktor, Marko Marić, u međuvremenu također najuren.

Četvrti Dinamov trener u njihovoj eri, a prvi Bobanov, Mario Kovačević, također nije uspio odvesti Dinamo u Ligu prvaka, što je financijski gubitak od cca 20 milijuna eura. Spomenimo i kako su se, otkad su “proljećari” na vlasti u Dinamu, u posljednje dvije sezone u Ligu prvaka plasirali među ostalim Bodo Glimt i Viking (Norveška), Qarabag i Sabah (Azerbajdžan), Pafos (Cipar), Copenhagen (Danska), Slavia Prag (Češka), Kairat (Kazahstan), LASK (Austrija), Slovan Bratislava (Slovačka), AEK (Grčka)…

U razdoblju od 2011. do 2022. godine, dakle prije dolaska “proljećara” na vlast, Dinamo se šest puta bio plasirao u Ligu prvaka, 2011., 2012., 2015., 2016., 2019. i 2022. godine, a uspio je i to 2024. godine sa spomenutim trenerom Jakirovićem, kojega su “proljećari” naslijedili od bivšega vodstva Dinama i nakon šest mjeseci na vlasti – potjerali. Iako im je donio dvostruku krunu.

I što sad? Pojavila se među navijačima teza kako ispadanje od Vikinga zapravo i nije strahovit neuspjeh, odnosno kako je Europska liga prava mjera za Dinamo, natjecanje u koje Dinamo kvalitetom svoje momčadi i pripada. Pa ako je već tako, podsjećamo i na ovaj detalj: Dinamo se pod vodstvom Marija Kovačevića u prošloj sezoni natjecao u Europskoj ligi i u njoj zauzeo 23. mjesto (među 36 klubova), osvojio 10 bodova od mogućih 24, među ostalim glatko gubio od Celte (0:3), Lillea (0:4), Betisa (1:3), danskog Midtjyllanda (0:2), bio na konopcima u Malmöu (1:1), te na prvoj stepenici nokaut-faze ispao od belgijskog Genka (1:3, 3:3).

U Dinamu su u prošloj sezoni teško podnosili činjenicu da neka od njegovih zvijezda nije bila na Svjetskom prvenstvu 2026., u redovima hrvatske reprezentacije. A evo, prvi nesuđeni reprezentativac, Dion Drena Beljo, još uvijek nije za Dinamo zabio niti jedan gol u gostima u europskim utakmicama. Na gostovanjima je za Dinamo igrao protiv Maccabija, Malmöa, Midtjyllanda, Thuna, Kauno Žalgirisa i Vikinga, na terenu proveo ukupno 438 minuta, i još uvijek nije probio led. Dapače, u kolektivnoj svijesti Dinamovih navijača uvijek će biti nevjerojatan Beljin promašaj u Stavangeru u 77. minuti.

Drugi Dinamov nesuđeni reprezentativac, Luka Stojković, proljetos je u Genku – kada je Dinamo bio nadomak velikog preokreta – nepromišljeno u produžecima dobio crveni karton (istina, prethodno i zabio dva gola), a i on je, poput Belje, u Stavangeru zapucao veliku šansu. Ni Beljo, niti Stojković na žalost još uvijek nisu bili presudni igrači u najvažnijim, ključnim, sudbinskim Dinamovim europskim utakmicama, kao što su to svojedobno bili Oršić (Tottenham), Gojak (Rosenborg), Petković (Bodo), Pjaca (Qarabag)… I veliko je pitanje, s obzirom na stanje Dinamovih financija, hoće li ikada imati više priliku Dinamo povesti prema Ligi prvaka.

Ima li na kraju ikakve utjehe, ikakvoga svjetla na kraju tunela za frustrirane Dinamove vedete, posrnuloga trenera i zabrinute navijače plavih? Naravno da ima: Istra na Drosini u subotu od 18:30.