Ugledni redatelj oduševio Bjelovarčane pričama iz zanata, a otkrio i zašto “Pretorijanci” imaju tri epizode

Dvostruki dobitnik Velike zlatne arene, redatelj Kristijan Milić, gostovao je u nedjelju navečer u bjelovarskom Boho parku, gdje je pred okupljenom publikom u opuštenom razgovoru otkrivao tajne svog zanata. Filmski razgovor, u organizaciji Kino Kluba Bjelovar, moderirao je bjelovarski glumac Ivan Ožegović, uz slobodan ulaz za sve zainteresirane, a večer su pratili i isječci iz Milićevih filmova.

Milić je publici blizak i po posebnoj vezi s Bjelovarom, budući da se njegov film “Broj 55” temelji na istinitom događaju iz 1991. godine, kada se skupina mladih hrvatskih vojnika, uglavnom Bjelovarčana, hrabro branila opkoljena u kući s kućnim brojem 55. Uz taj naslov, njegovi filmovi “Živi i mrtvi”, “Mrtve ribe” i “Božji gnjev” zajedno su osvojili čak 19 Zlatnih arena na Pulskom filmskom festivalu.

Aktualnost razgovoru dao je i njegov najnoviji projekt, dokumentarno-igrani serijal “Tuđmanovi pretorijanci”, čije su se igrane scene početkom godine snimale upravo na bjelovarskoj Barutani. Iskoristili smo priliku i s redateljem detaljnije popričali o tom serijalu.

Zašto ste za igrane scene odabrali baš bjelovarsku Barutanu?

Barutana je odabrana iz produkcijskih razloga. Kako su i producentica Danijela Vusić i scenarist Miljenko Manjkas iz Bjelovara, jedan od razloga bila je lakša organizacija i procedura dobivanja dozvola za snimanje scena u kojima se koristilo oružje i eksploziv. No ne treba zanemariti ni vojna vozila iz tog vremena do kojih je sve teže doći, a koja su nam bila dostupna zahvaljujući entuzijastima poput Marina Sabolovića i nalaze se upravo na Barutani.

Serijal je morao stati u tri epizode od 52 minute. Čega ste se u montaži morali odreći?

S obzirom na to da smo snimili sate i sate svjedočanstava, najteže se bilo odreći onih priča koje se nisu uklapale u naš predviđeni scenarij, a bile su jednako zanimljive i potresne kao i ove planirane. No iz tog razloga su i nastale tri epizode. HRT je originalno naručio samo dvije epizode. Prva je trebala ispričati kompletnu priču o “Bojnoj Zrinski”, a druga je trebala pokriti kompletan ratni put “1. hrvatskog gardijskog zdruga”. Mi smo to na kraju proširili na tri epizode, jer smo smatrali da je šteta odreći se nekih izuzetno zanimljivih trenutaka. No činjenica je da bismo o svakom sudioniku mogli bez problema napraviti zaseban dokumentarac.

Uz vas je na snimanju bilo nekoliko pripadnika postrojbe kao savjetnika. Je li vas neka njihova opaska natjerala da promijenite scenu?

Apsolutno. Imati te ljude na setu bila je privilegija. Svaki njihov savjet bio nam je neprocjenjivo koristan i pomogli su nam u nekim jako teškim odlukama. Na kraju je čitavoj ekipi bilo žao što nisu cijelo vrijeme mogli biti s nama. Osim toga, oni su bili sa mnom doslovno do zadnjeg reza u montaži, koja je u takvoj vrsti dokumentarnog projekta realno najzahtjevniji dio procesa.

Kad možemo očekivati premijeru “Pretorijanaca”?

To ćete morati pitati nekoga s Hrvatske radiotelevizije, jer to ovisi o njihovoj programskoj shemi.

Foto: Karla Jelić