Kako djetetu olakšati proces prilagodbe na vrtić? Pedagoginja dala jasne upute

Polazak u vrtić za mnogu djecu znači ulazak u potpuno novu svakodnevicu. Novi prostor, odgajatelji, pravila, rutina i odvajanje od roditelja za dijete mogu biti velik izazov, a proces prilagodbe ne odvija se kod svih jednako.

„Adaptacija je proces prilagođavanja djeteta na novi prostor, odgajatelje, nova pravila i novu rutinu, odnosno na funkcioniranje vrtića. Iako se ovaj proces odnosi na dijete, on je složen i zahtjevan proces i za sve sudionike djetetova života“, objašnjava pedagoginja Sara Ivanušec iz Dječjeg vrtića Ciciban.

Koliko će prilagodba trajati ovisi o svakom djetetu. Na njezin tijek utječu dob, temperament, prethodna iskustva, ali i stav roditelja prema polasku u vrtić, njihov odnos s djetetom te stil privrženosti.

„Najčešće reakcije djeteta su otvoreno negodovanje, plač, ljutnja, burnije reagiranje, protestiranje, možda odbijanje uključivanja u aktivnosti, odbijanje komunikacije s djecom, pa čak i s roditeljima, gubitak apetita ili odbijanje hrane. San bude isprekidan i puno nemirniji, a u nekim težim situacijama čak i izostane“, kaže Ivanušec te dodaje kako su to sve uobičajene reakcije koje se mogu očekivati tijekom procesa adaptacije.

Nije svaka adaptacija ista

Iako većina djece prođe kroz relativno laku prilagodbu, ponekad se poteškoće ne pojavljuju odmah. Postoji i takozvana zakašnjela adaptacija, kada dijete tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci počne negodovati.

„Postoji i takozvana zakašnjela adaptacija kada se početni problemi počnu javljati nakon dva do tri mjeseca, kada dijete počne shvaćati da vrtić postaje njegova svakodnevna rutina, a ne prostor u kojem će povremeno boraviti“, pojašnjava Ivanušec te dodaje kako takva reakcija ne znači da je početna adaptacija bila neuspješna.

„Samo negodovanje nakon nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci ne znači da je adaptacija bila neuspješna, već to možemo smatrati jednim dijelom uobičajenog procesa. Dijete možda tek tada postaje svjesnije onoga u čemu se nalazi“, ističe Ivanušec.

U takvim je situacijama važno da roditelj ostane dosljedan svojoj odluci, prizna djetetovu emociju, ali mu istovremeno šalje poruku da vjeruje kako će se u vrtiću dobro osjećati.

Roditelji imaju važnu ulogu

Roditelji mogu uvelike pomoći djetetu da se lakše prilagodi.

„Za početak treba slušati upute odgajatelja i stručnog tima vrtića. Preporuka je dovesti dijete u obilazak vrtićkog prostora, zadržati se kratko u tom prostoru te poticati samostalnost djeteta, primjereno njegovoj razvojnoj dobi i sposobnostima“, kaže Ivanušec.

Važno je, dodaje, da roditelji budu sigurni u svoju odluku i da o vrtiću razgovaraju kao o pozitivnom iskustvu.

Roditeljima preporučuje i uključivanje u aktivnosti i radionice koje vrtić organizira, dok djetetove stvari treba označiti inicijalima ili imenom kako bi ih lakše prepoznali i dijete i odgajatelj.

Jutarnji rastanak neka bude kratak

Jedan od najtežih trenutaka i za djecu i za roditelje često je upravo jutarnje odvajanje.

„Preporuka je da jutarnje odvajanje bude toplo i nježno, ali brzo. Česta zamka je odugovlačenje odvajanja, čime zapravo postaje teže i djetetu i roditelju, a svakako će do tog trenutka odvajanja doći“, ističe Ivanušec.

Umjesto dugog zadržavanja, roditelji mogu osmisliti mali ritual – zagrljaj, peticu ili kratki pozdrav – i potom otići.

Kada potražiti dodatnu pomoć?

Već nakon nekoliko dana boravka može se procijeniti kako bi prilagodba mogla teći, a ako se očekuju veće poteškoće, s roditeljima se razgovara o daljnjem tijeku adaptacije.

„Sustav nastoji spriječiti neke eventualne poteškoće prilikom prilagodbe na vrtić, jer se adaptacije planiraju individualno prema potrebama djeteta. Već nakon nekoliko dana boravka djeteta u vrtiću možemo pretpostaviti kako će taj tijek adaptacije izgledati“, objašnjava Ivanušec.

Ako se procijeni da bi adaptacija mogla biti teža, s roditeljima se dogovara veći angažman te se postupno prilagođava vrijeme boravka djeteta u vrtiću.

Rijetke su situacije u kojima se dijete nikada u potpunosti ne prilagodi vrtiću. Čak i tada intenzitet reakcija s vremenom najčešće slabi, iako mogu ostati dani kada je djetetu odlazak posebno težak.

„Na početku su sve reakcije obično izraženije i intenzivnije, kasnije jenjavaju, ali dijete ima nekih težih dana“, zaključuje Ivanušec.

Zato su u prvim tjednima najvažniji strpljenje, dosljednost i osjećaj sigurnosti koji roditelj pruža djetetu. Plač i negodovanje ne moraju značiti da nešto nije u redu – često su samo dio procesa u kojem vrtić postupno postaje poznat i siguran dio djetetove svakodnevice.