Osječka lekcija: Igre nema, a svi igrači Dinama nazaduju

Relevantni web-portal Transfermarkt kaže sljedeće: ukupna vrijednost igrača u svlačionici Dinamove prve momčadi iznosi 70.95 milijuna eura. U posljednje tri utakmice SuperSport HNL-a, Dinamo je remizirao s Istrom 2:2, pobijedio Goricu – koja ga je u Maksimiru nadigrala (1:0), te izgubio od Osijeka 2:4. Ukupna tržišna vrijednost ove spomenute tri momčadi iznosi 29.06 milijuna eura: Istra vrijedi 10.05 milijuna, Gorica 9.26 milijuna, Osijek 9.75 milijuna.

Ne tako davno, Dinamo je u kvalifikacijama za plasman u Ligu prvaka ispao od norveškog Vikinga (2:2, 1:3), čija je tržišna vrijednost 56 milijuna eura.

Nogomet naravno nije nadmetanje tržišnih vrijednosti s papira i one nisu mjerilo odnosa snaga na travnjaku, ali u ovom slučaju one ipak vjerno i upadljivo ilustriraju jedan trend: Dinamo – nesuđeni sudionik Lige prvaka i dominantni hrvatski prvak – sada već u kontinuitetu, u drugoj sezoni trenera Marija Kovačevića, ne uspijeva nadvladati suparnike značajno slabije kvalitete.

Pokojni hrvatski nogometni velikan Miroslav Blažević, prigodno i zasluženo davajući važnost i sebi, znao je reći: “Najvažnija osoba u klubu je – trener!”.

Jer, pojašnjavao je Ćiro, trener selektira, priprema, stvara momčad, on svojim radom i posljedično rezultatima kreira ozračje u klubu na svim razinama, on galvanizira i daje moć, sigurnost i stabilnost grupi s kojom radi, a podižući vrijednost igračima, istodobno dugoročno olakšava svladavanje fundamentalnog klupskog zahtjeva: egzistenciju.

Čini se kako Dinamo u ovom trenutku trenera takvog kapaciteta – nema. Pardon, čini se tako već dulje vrijeme, još od prošlosezonskih posrtanja u Europskoj ligi, a sada se samo potvrđuje: umjesto da Dinamova momčad raste, napreduje i razvija se u smjeru ozbiljnog i relevantnog europskog sudionika, koja bi pred Norvežanima bila neupitni autoritet, ona vidljivo nazaduje. Niti jedan, ama baš niti jedan Dinamov igrač kod Marija Kovačevića nije napravio pomak u zrelosti, moći i transfernom potencijalu, onaj iskorak koji bi ga lansirao u sferu interesa značajnijeg kluba lige Petice.

I tome ne može kontrirati ni činjenica kako Dinamo odjednom, preko noći, ima tri hrvatska reprezentativca: Kotarskog, Mišića i Belju. Sva trojica, u različitim kapacitetima, sudjelovala su utakmicama s Istrom, Goricom i Osijekom, naravno i s Vikingom.

Kod Kovačevića stagnira inače izvanredno nadareni Dominguez, potpuno su nestali silina i moć Valinčića i Lisice, potonuo je McKenna, izobličio se talent Stojkovića – do neprepoznatljivosti, kopne Mišićeva žustrina, sigurnost i stabilnost, Hoxha je izgubljen, a Oršić neiskorišten. Ako je Orša tako neupotrebljiv i nepouzdan, zašto je uopće doveden?

Kod Kovačevića je na djelu i lišenost svake vizije. Evo samo jednog detaljčića: Fran Topić najprije igra protiv Vikinga utakmicu sezone – odnosno u njoj ulazi kao potencijalni spasitelj, pa ga onda naprasno eliminiraju s europskog popisa, poručujući mu kako nije kalibar za Dinamo, a onda ga opet guraju u vatru da spašava protiv Istre i Osijeka. Dečku mora da je kaos u glavi od svega…

Tu je još niz pitanja: za što je doveden sudionik Svjetskog prvenstva Radeljić ako ima tako malu minutažu, koja korist od Kačavende kojega su se odrekli još prošle sezone, kakvo je pojačanje Rus Kravcov, tko je Noah Nsoki i što radi u prvoj momčadi Dinama…? Pa i ono retoričko: zašto Zajc i McKenna kod trenera imaju toliki kredit, zašto su nedodirljivi? Zato što iza njih stoji – Boban.

I tu dolazimo do Dinamovog upitnika svih upitnika, a kojega mainstream mediji uporno taktički izbjegavaju, nudeći čitateljima Kovačevića na ražnju prigodničarskim anketama: treba li Dinamo smijeniti trenera? Da, naravno da treba – to nije dvojbeno!

A što je s Onim tko je Kovačevića doveo i od njega napravio projekt? Što je s Onim koji je očito podkapacitiranog Kovačevića učinio marionetom i poslušnikom (za što si je Kovačević naravno sam kriv)? Što je s odgovornošću Onoga koji vodi sportsku politiku, sam, po svom nahođenju i po svojim simpatijama, transferira i angažira?

Pa kad smo već kod toga da dobri, poslušni Kovačević doista u Dinamu bude smijenjen, što bio u ovom trenutku bio normalan i logičan slijed događaja u klubu koji ima viziju razvoja, tko je uopće trener koji bi u Bobanovom sustavu vrijednosti – potpunu suprotnom od onog spomenutog Ćirinog – bio spreman uskočiti u neudobne Kovačevićeve cipele i biti – poslušnik?

Na kraju usputna opaska: norveški Viking – onaj koji je plavima u dvije utakmice utrpao pet komada – u prvom kolu Lige prvaka glatko je poražen od Stuttgarta 1:3. Ne usuđujemo se ni pomisliti kako bi Dinamo u ovakvom stanju, formi, tonusu i ambijentu funkcionirao u toj europskoj eliti. Ovakvom Dinamu sada se i Europska liga doima kao opasni reality Survivor.