Naš dom mora biti topao, zatvoren, plav i mora grmjeti. Vi ste nam ponudili propuh.

Punih trideset godina slušamo istu mantru. “Maksimir je ruglo, Maksimir mora pasti”. I jučer je pao. Samo ne bagerom, nego renderom.

 

Milanski biro VG13 Architects Studio Associato, 88 radova iz 20 zemalja, nagrada 390 tisuća eura, 35 tisuća stolica, 175 milijuna bez PDV-a. Sve zvuči svjetski. Na papiru. Na ekranu izgleda kao da je netko betonirao parkiralište u Sesvetama i na njega bacio salonit ploče.

I to nije moj dojam. To je dojam tribine. A tribina je jučer eksplodirala.

Otvorite navijačke fb grupe. Otvorite bilo koji portal. Nećete naći pet pozitivnih komentara. “Ruglo”, “betonska kutija”, “sovjetski dom kulture”, “Maksimir na steroidima”, “bolje da ga ne rade”. To nisu komentari hejtera Hajduka. To pišu ljudi koji su zadnjih 20 godina stajali na Sjeveru po kiši i čekali ovaj trenutak.

I tu dolazimo do srži skandala.

Ovaj stadion se radio dvije godine. Imali ste ocjenjivački sud u kojem sjede Ana Boljar, Zvonimir Boban, Tomislav Tomašević, Arhitekti, Tonči Glavina, predsjednik kluba, gradonačelnik i ministar. Znate koga nema? Navijača. Nema Udruge navijača. Nema predstavnika 70.000 članova kluba koji su platili članarinu da bi imali pravo glasa.

Nula.

Odluku o najvažnijem identitetskom projektu Dinama u zadnjih 100 godina donijeli su ljudi koji nikad nisu stajali 90 minuta na kiši i vjetru današnje maksimirske sramote. I sad se čude što je reakcija “pa jeste li vi normalni?”

Boban jučer kaže: “Ljudi su navikli na generičku konfekciju”. Ne, predsjedniče. Ljudi su navikli da ih se pita. Ljudi su navikli da stadion nije muzej suvremene arhitekture nego kuća. Kuća mora biti topla, zatvorena, plava i mora grmiti. Vi ste nam ponudili propuh.

Ta famozna ideja o “otvorenim uglovima” i “očuvanju DNK Maksimira” je najveća podvala. DNK Maksimira je upravo ono što želimo izbrisati – beton, hladnoća, vjetar i kiša u lice. Vi ste sačuvali sve što smo mrzili i zapakirali u novi beton.

I zato vas nitko ne pita za cijenu. Nitko ne pita hoće li biti 175 ili 204 milijuna. Jer kad vam golman dobije gol kroz noge, ne pitate ga koliko je koštala lopta.

Zagreb je jučer dobio ono što je Tomaševićeva vlast radila i s drugim projektima – projekt za žiri, ne za ljude. Projekt koji dobro izgleda na bijenalu u Veneciji, ali ne i na -5 u veljači protiv Istre.

Tribina s navijačima idući tjedan? Kasno je, predsjedniče. Trebali ste je napraviti prije natječaja, ne poslije.