Ne vidi već osam godina, ali pleše cijelu noć i sprema nešto posebno: ‘Puna sam života’

Prošlo je osam godina otkako Bjelovarčanka Dragica Bagarić ne vidi svijet oko sebe. Ne vidi lica ljudi koje susreće, boje ni izloge pokraj kojih prolazi, no iako joj je bolest oduzela vid, sljepoća joj nije oduzela želju da živi punim plućima. I dalje voli otići u grad, popiti kavu s prijateljicama, otići u shopping i zaplesati kad god se pruži prilika.

„Puna sam života, puna sam života”, ponavlja gospođa Bagarić kao da tom jednostavnom rečenicom želi objasniti sve ono što se ne može vidjeti, ali se itekako može osjetiti.

Borba s glaukomom

Brojni Bjelovarčani pamte je iz vremena kada je na Radićevu trgu imala trgovinu odjećom. Danas je njezina svakodnevica drukčija, a nakon potpunog gubitka vida mnogo toga mora raditi uz pomoć drugih. Ipak, Bagarić nije dopustila da joj se život svede na ono što više ne može. I dalje pronalazi radost u ljudima, druženju i malim stvarima koje joj uljepšavaju svaki dan.

Potpuna je slijepa od 2018. godine, a njezina borba s glaukomom počela je mnogo ranije. Riječ je o bolesti koju često nazivaju tihim kradljivcem vida jer može napredovati bez jasnih simptoma, sve dok oštećenje vida ne postane ozbiljno.

– Negdje od 2000. godine imam problema, ali nisam znala da imam glaukom. Tek kada sam otišla liječniku zbog naočala, 2004. godine, otkrili su da na desno oko uopće ne vidim i da mi je vidni živac potpuno propao. Nakon toga počeli su problemi i s lijevim okom. Imala sam nekoliko operacija, a jedno sam vrijeme još mogla vidjeti na jedno oko pa sam čak i vozila automobil. No, s vremenom se vid sve više pogoršavao. U međuvremenu sam dobila i dijabetes, a 2018. godine potpuno sam oslijepila – prisjeća se gospođa Bagarić.

Glaukom je, kaže, u njezinoj obitelji imao i genetsku komponentu. Od njega su bolovali njezin otac, sestra i stric, koji je također bio potpuno slijep.
Ipak, kada razgovarate s Dragicom, bolest i gubitak vida nisu prvo o čemu ćete razmišljati. Mnogo više pažnje privlači njezina energija i način na koji govori o svakodnevici. Na pitanje kako uspijeva ostati tako aktivna i vedra, odgovara bez puno razmišljanja.

Ljubav prema životu

– Puna sam života! Mene vesele ljudi, veseli me društvo. Ja sve ljude volim – kaže sa smiješkom.

Prisjeća se i da ju je iskustvo promijenilo, osobito način na koji promatra druge ljude.

– Jako sam se promijenila otkako sam imala trgovinu. Nekada sam se prema nekima možda odnosila s visoka. Danas sve ljude gledam jednako. Svi su mi isti i sve ih volim – govori Dragica.

Njezini dani nisu samo čekanje da netko dođe i pomogne joj. Dragica kuha kod kuće, održava svoju svakodnevnu rutinu i nastoji što više toga obaviti sama. U tome joj pomaže i suprug, koji joj pripremi namirnice za kuhanje, dok ostalo preuzima ona.

– Ja vam kuham doma i uspijevam. Sve mora biti na svojem mjestu. Suprug mi oguli ono što treba, a ja napravim sve ostalo – objašnjava.

Najveći joj je problem čitanje jer bez vida ne može samostalno pročitati poruku, neki dokument ili ono što joj je upravo potrebno. No, zato se trudi ostati uključena u sve što se događa oko nje.

Veliku joj pomoć pružaju videće pratiteljice, s kojima odlazi u nabavu, obavlja svakodnevne obveze i ide u grad. Na raspolaganju ima 60 sati mjesečno, a posebno se povezala s Majom, s kojom često provodi vrijeme.

– Puno mi to znači jer volim ići u grad. Idemo u nabavu, a ja volim i shopping. To mi je radost, to me čini veselom – kaže Dragica.

A kada je riječ o zabavi, godine i zdravstvene tegobe ne uspijevaju je lako zaustaviti. Iako priznaje kako ima problema s kralježnicom i kukovima, gospođa Bagaruć obožava plesati i družiti se s prijateljima. Kada je dobra zabava, spremna je ostati na plesnom podiju cijelu noć.

– Volim ići na ples, volim ići na kave s prijateljicama. Kada dože zabava, popijem tablete i plešem cijelu noć. Jako se puno družim i volim društvo – nabraja s osmijehom na licu svoje male, ali važne životne radosti, a za sljedeću godinu najavljuje čak i organizaciju modne revije.