Samo još jedan video… pa još jedan: Psihologinje otkrivaju zašto je beskrajno skrolanje problem

Kažete sebi da ćete pogledati samo jedan video, a pola sata kasnije još uvijek skrolate? Kratki videozapisi mogu biti bezazlena zabava, no problem nastaje kada mobitel postane glavni način na koji se nosimo sa stresom, dosadom ili neugodnim emocijama.

Na to upozoravaju Ema Čamber i Ivana Mihotić Sekovanić, mag. psych., stručnjakinje iz Obiteljskog centra, Područne službe Bjelovarsko-bilogorske.

Povremeno gledanje Reelsa, TikToka ili Shortsa samo po sebi nije problem. Međutim, stručnjakinje upozoravaju da je važno obratiti pažnju na način na koji koristimo takav sadržaj.

Problematična navika može se razviti kada kratki videi postanu glavni način smirivanja nakon stresnog dana, kada predstavljaju gotovo jedini izvor ugodnih emocija, kada nam misli često bježe prema njima ili kada postajemo nervozni ako im nemamo pristup.

Jedan od znakova može biti i činjenica da sve teže obavljamo aktivnosti bez ekrana. Čitanje knjige, gledanje filma ili razgovor s prijateljima mogu postati „prespori“, dok stalno posežemo za mobitelom.

„Ako puno vremena provedemo skrolajući po kratkim, brzim videima u riziku smo da izgubimo pojam o vremenu“, upozoravaju psihologinje.

Takvi sadržaji mogu dovesti i do kognitivnog zamora. Zbog stalnog iščekivanja novog sadržaja mozak je izložen velikom broju brzih i izmjenjujućih podražaja, što može biti mentalno iscrpljujuće.

Posebno je zanimljivo pitanje zašto uopće posežemo za mobitelom. Psihologinje ističu da kratki videi često pružaju brzu ugodu nakon stresnih i neugodnih iskustava.

Zato rješenje nije samo u tome da si kažemo „neću više skrolati“. Važno je zapitati se koju potrebu pokušavamo zadovoljiti.

Umjesto da svaku dosadu ili neugodu odmah pokušamo ukloniti novim sadržajem, korisno je ponovno učiti kako biti u tim trenucima. Razgovor, druženje, aktivnosti izvan digitalnog svijeta i vrijeme provedeno s bliskim ljudima mogu biti važan dio te promjene.

„Glavni način da spriječimo vlastiti ‘brain rot’ je da se družimo u dobrim i lošim trenucima, da si međusobno pružamo podršku te da stalno učimo kako rješavati probleme, a ne bježati od njih“, poručuju Čamber i Mihotić Sekovanić.

Ema Čamber, mag. psych., i Ivana Mihotić Sekovanić, mag. psych., stručnjakinje su iz Obiteljskog centra, Područne službe Bjelovarsko-bilogorske.