Dala je otkaz i počela raditi štrukle i medenjake, a onda je osvojila svijet: „Sve smo nosili od kuće”

U Radešiću kod Brezničkog Huma u Varaždinskoj županiji krije se mali-veliki OPG “Vrata Zagorja” Ružice Kišur Šafranec, a kada prođete kroz ta vrata čeka vas pravi gastro užitak koji će probuditi okusne pupoljke vašeg djetinjstva. Gospođa Ružica i njen suprug Josip naime proizvode tradicionalna zagorska jela varaždinskog kraja: medenjake, štrukle i varaždinske klipiče. Imaju i plantažu s oko tisuću sadnica šipka, ali naglasak je na medenjacima, štrukljima i klipičima i to zbog tradicije, Ružicu je, kaže, otkako je bila dijete nešto vuklo očuvanju baštine.

-Mene oduvijek, odmalena, a to je već dugo, zanimaju tradicijski proizvodi. Sve me zapravo zanimalo i materijalna i nematerijalna baština našeg kraja, pogotovo naših gornjohrvatskih područja. Zanima me i sve što se tiče jela, a osim što volim raditi jela jako volim jesti i to mora biti fino, a kada je fino meni pretpostavila sam da bi moglo biti fino još nekome – objašnjava motivaciju Kišur Šafranec.

I tako je sve krenulo, prvo kao hobi, a sada kao posao i ozbiljna priča. Toliko da je gospođa Ružica dala otkaz na poslu i posvetila se Vratima Zagorja i dobro znanim jelima. Za njih je potrebno malo strpljenja i prakse, ali ne treba puno mudrovati i filozofirati.

-Najjednostavnije stvari su uvijek najfinije. Potrebne su kvalitetne namirnice, a znamo da su naša gornjohrvatska područja bogata baš tim kvalitetnim nutritivno bogatim namirnicama i kada njih stavite u neko jelo, pa to mora biti fino – zaključuje.

Domaće namirnice i tradicijska receptura njihov su recept za uspjeh. Ponosno ističe kako su im jedina pomoć mikseri, ali tijesto razvlače ručno i koriste samo prave, namirnice. Nećete kod njih pronaći praškove i zamjene.

-Radimo s maslacem, nema ničeg zamjenskog, nema aditiva ni konzervansa, umjetnih boja i to je ono po čemu smo se možda istaknuli – kaže.

To se prepoznaje, pa potražnja za štruklama, medenjacima i varaždinskim klipičima raste, a njihovi se proizvodi mogu pronaći i u hotelu i restoranu. No, iako od tradicije ne odustaju, ne boje se poigrati s okusima, pa peku primjerice štrukle s bukovačama, vrganjima, ali i kestenom i jabukom.

-Ljudi predobro reagiraju na naše novosti. Kuhinja je inovativna, ali uvijek je baza ono tradicijsko i ono kako su nas naučile mame i bake. To je nešto što je ostalo u kolektivnom sjećanju i to se podrazumijeva da je jednostavno i da je tanko vučeno tijesto, a s ostalim se mi igramo, probamo i fino je – priča o okusima koji osvajaju.

Nije fino samo lokalcima. Na prošle godine održanom Svjetskom kupu kulinarstva i slastičarstva u Tunisu njihovi su štrukli s jabukama i sirom i medenjaci s mrvljenim bučinim košticama i tartufima kojih ima i u šumama Pake oduševili. Važno je pri tome naglasiti, kaže Ružica Kišur Šafranec, da su sve namirnice nosili – od jabuka i sira, pa do vode i soli.

-Rekli su kasnije kada su obrazlagali ocjene da su doživjeli našu hrvatsku tradiciju u kulinarstvu, da su osjetili taj pravi okus hrane. To je bila naša posebnost i na kraju prvog dana organizator nas je zamolio da održimo masterclass idućeg jutra tako da su ostali sudionici mogli pogledati kako mi radimo štrukle i mi smo ih opet razvlačili – smije se.

U konkurenciji svih jela osvojili su zlato i za medenjake i štrukle s maksimalnih sto bodova, a Ružica Kišur Šafranec okitila se laskavom titulom svjetske šampionke u kreiranju tradicionalnih slastica i pokazala kako se s punim pravom možemo ponositi svojom gastronomijom.