[FOTO] Prvi bazeni u našem gradu otvoreni su prije više od 110 godina, a evo po čemu smo bili ispred metropole

Otvaranjem Geotermalnog sportsko-rekreacijskog parka Wellovar u Velikom Korenovu ponovno se aktualizirala priča o bjelovarskim kupalištima. Novi kompleks donio je suvremene sadržaje, ali i podsjetio na to kako Bjelovar svoju povijest bazena ima još od 1914 godine, kada je otvoren Fišerovac. Osamnaest godina kasnije grad je dobio i olimpijski bazen, što je čak sedam godina prije Zagreba.

Prvo bjelovarsko kupalište izgrađeno je na inicijativu gradskog liječnika dr. Hermana Fischera, po kojem je i dobilo ime. Kako u svojoj knjizi Fišerovac (1914. – 2014.) navodi Božidar Darko Majhen, Bjelovar u svojoj blizini nije imao većih rijeka ni jezera, već dva potoka, Bjelovacku i Plavničku. Na njima je vojska za svoje potrebe gradila kupališta i plivališta kako bi vojnici vježbali plivačke vještine, dok su građani željeli vlastito kupalište.

Fišerovac je izgrađen na zemljištu sušionice cikorije H. Franck i sinovi, u blizini željezničke ložionice. Kupalište je, prema Majhenovim riječima, bilo dugo 30, a široko 12 metara, s dubinom od 0,75 do 1,80 metara. Za neplivače je bila postavljena užad za pridržavanje, uz bazen se nalazio tuš, a oko njega drveni hodnik za sunčanje. Kupalište je imalo i tobogan-smicalicu s kojeg su se djeca i odrasli mogli spuštati u vodu.

Svečano otvorenje održano je 21. lipnja 1914. godine, uz prisutnost velikog broja građana i nastup glazbe 97. pješačke pukovnije. Bankovni činovnik Frohlich kupio je prvu ulaznicu, a prvi je u vodu skočio Mandi Roth. Na kupalištu je bio angažiran i učitelj plivanja koji je građane podučavao plivačkim vještinama.

Voda za kupalište dolazila je iz obližnjeg arteškog bunara, koji je iz godine u godinu davao sve manje vode. Zbog nedostatka svježe vode Fišerovac je zatvoren 1921. godine, a Bjelovarčani su ponovno ostali bez mogućnosti kupanja tijekom ljetnih mjeseci.

Društvo željezničkih trezvenjaka pokušalo je 1930. godine osposobiti kupalište, ali pokušaj nije uspio zbog malog dotoka svježe vode iz arteškog bunara.

Draženovac otvoren 1932. godine

Potreba za izgradnjom novog gradskog kupališta nastavila se spominjati i nakon zatvaranja Fišerovca. O tom se pitanju raspravljalo još od 1907. godine, a u gradskom zastupstvu ponovno se razmatralo 1929. godine. Kako navodi Majhen, tada se razmatralo nekoliko mogućih lokacija za izgradnju bazena, među kojima su bili prostor između vojne bolnice i Laušove ciglane u Ivanovčanima, Mali logor, Švajcarija i Ljubešić bašta.

Nakon što je 1932. godine za gradskog načelnika izabran dr. Dražen Kvaternik, ponovno je pokrenuta inicijativa za izgradnju gradskog kupališta. Osnovano je Kupališno društvo koje je trebalo razmotriti lokacije za novi bazen, a na čelu odbora bio je sam načelnik.
Odlučeno je da se kupalište uredi na zemljištu iza prostora starog sajmišta, otkupljenom od Rudolfa Berghofa. Gradsko kupalište otvoreno je 4. rujna 1932. godine, a po tadašnjem gradonačelniku Draženu Kvaterniku dobilo je ime Draženovac.

Otvorenjem Draženovca Bjelovar je dobio prvi olimpijski bazen u Hrvatskoj. Zagreb je bazen olimpijskih dimenzija dobio tek sedam godina kasnije, 1939. godine, kada je izgrađen bazen u Sportskom parku Mladosti na Savi.

Draženovac je bio u funkciji sve do 1982. godine. Na njegovu mjestu izgrađen je novi kompleks od tri bazena: olimpijskog, malog i dječjeg, koji je otvoren dvije godine kasnije.

Izgradnja kupališta bila je poticaj razvoju plivanja i vaterpola u Bjelovaru. Tako je grad još početkom prošlog stoljeća imao kupalište, a potom i olimpijski bazen prije Zagreba.

Izvori:
Božidar Darko Majhen, Fišerovac (1914. – 2014.), Bjelovar, 2014., str. 10–14.
Branka Beović (2020.), „Zanimljivost: O ‘povratku panonskih kitova’, prvim kupalištima i starim bunarima u Bjelovaru”, Hrvatske vode, 28(111), str. 79–82. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/237126 (pristupljeno 3. studenoga 2026.).
Fotografije: Božidar Darko Majhen, Fišerovac (1914. – 2014.), 2014., str. 10–11.