Sestra se odrekla kuće u korist brata. Po zakonu se uopće nije odrekla

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Nasljednik koji se odrekne nasljedstva u korist određenog sunasljednika po Zakonu o nasljeđivanju nije se odrekao, nego je tom sunasljedniku ustupio svoj nasljedni dio.

U mnogim obiteljima dogovor padne već nakon sprovoda. Kuća ostaje bratu koji u njoj živi, a sestra ne traži ništa. Kod javnog bilježnika ona izjavi da se odriče u bratovu korist i misli da je to isto kao da se odrekla. Nije.

Razlika je u članku 133. Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem, nego ustupom vlastitog nasljednog dijela.

Obično odricanje ima drukčije posljedice. Tko se odrekne, smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. Njegov dio tada ne ide nužno samo bratu, nego svim ostalim nasljednicima, primjerice i majci ili ocu ako je još živ.

Odricanje se usto prenosi i na djecu onoga tko se odrekao, pa ni ona ne nasljeđuju. Iznimka je kad netko izjavi da se odriče samo u svoje ime. Tada na njegovo mjesto mogu doći djeca.

Kod ustupa sestra svoj dio zapravo predaje bratu, pa dio ide točno njemu.

Odricanje ima i pravila koja mnoge iznenade. Ne može biti djelomično ni pod uvjetom, pa se nitko ne može odreći kuće i zadržati vikendicu. Ako se kasnije pronađe imovina za koju nitko nije znao, odricanje se na nju ne odnosi.

Tko je već prihvatio nasljedstvo ili raspolagao nekim njegovim dijelom, primjerice prodao pokojnikov auto, više se ne može odreći.

Ni obećanje dano roditeljima za života samo po sebi ne vrijedi. Odricanje od nasljedstva koje još nije otvoreno nema pravni učinak. Iznimka je pisani ugovor potomka ili bračnog druga s pretkom, sklopljen pred sucem ili javnim bilježnikom. Oni ga moraju pročitati i upozoriti obje strane na posljedice.

Riječi izgovorene kod bilježnika zato imaju težinu. “U korist brata” i “odričem se” zvuče slično, ali vode na različita mjesta.

Foto: Maximilianovich / Pixabay


PODIJELI S PRIJATELJIMA!