Prvi puta nakon osnutka postrojbe dobili nove odore

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR – Povijesna postrojba Bjelovarski graničari – Husari 1756. osnovani su 2007. Do danas su ostvarili brojne zapažene nastupe, a Bjelovar su predstavljali i izvan granica Lijepe naše. Za to su im potrebna ulaganja u nastupe, pripreme, uzgoj konja gidrana te husarskih odora koje nisu mijenjali od osnutka, zbog čega im je Grad odlučio pomoći financiranjem novih deset odora. Osim dotrajalosti starih, potreba za novima javila se i zbog skore svečane prisege sedmero novih Husara, od kojih je čak šest djevojaka. Gradonačelnik Bjelovara i nadzapovjednik Husara, Dario Hrebak otkrio je nešto više o ovoj nabavi.

-Bjelovarska povijesna postrojba Husari broji 56 članova, u koje se ubrajaju logistika, potpora i jahači zajedno. Od 2007. imaju svoje odore, no one nisu nikad obnavljanje jer su jako skupe. No, nakon 14 godina došlo je vrijeme da ljudima koji predstavljaju Bjelovar i njegovu povijest po Hrvatskoj i svijetu financiramo nove odore. Ove godine smo nabavili devet odora za članove i jednu za časnika u iznosu od 200 tisuća kuna, a iduće ćemo godine nabaviti još toliko – rekao je, naglasivši da Husari sada imaju 18 odora za 56 članova. Neke od starih i dalje će se koristiti, a nove odore stigle su u pravi tren i za nadolazeću jubilarnu 25. Terezijanu, gdje će ih po prvi puta odjenuti. Zapovjednik Josip Trogrlić osim Sinjske alke spomenuo je i odlazak postrojbe u Francusku, Mađarsku, Slovačku, Austriju i Italiju.

-Nove odore će dobiti mahom mladi, a časnička odora pripast će Ivici Vrhovniku kao profesoru i našem časniku. Stare odore pokušat ćemo prikrpati – otkrio je. Za šivanje odora birali su između triju ponuda: varaždinske, zagrebačke i vukovarske. Odabrali su najjeftiniju, onu iz Vukovara u vrijednosti od 14,5 tisuća kuna u što ne ulaze čizme, sablje i mamuze.

-U Vukovaru radi deset žena, a ovaj posao im je u korona krizi velika pomoć. Kad su saznali da smo odabrali njihovu ponudu, bili su oduševljeni pa su gradonačelniku poslali kip svog poznatog vodotornja, a nama ćuturicu s grbom grada napunjenu domaćom šljivovicom – otkrio je te usput i gradonačelniku predao dar. Naglasio je da te žene šivaju odore za povijesne i veteranske postrojbe te se nada da se i iduće godine za pomoć u šivanju odora obrate upravo njima. Uz odore su kao znak zahvalnosti što su ih odabrali poslale i konjički stijeg koji inače stoji pet tisuća kuna. Zapovjednik Trogrlić predstavio je odore.

-Ovo je konjička odora, postoje četiri husarske odore hrvatske konjice, a ova naša je banska iz 1742. godine. Ona je odabrana odlukom gradskog poglavarstva 2007. godine. Kad smo bili u Beču, naša je odora bila među tri najljepše. Ona sadrži 108 gumbova. Košulja je crvene boje kako oni iza vas ne bi vidjeli krv ako ste ozlijeđeni i išli naprijed. To je jedina odora s crvenom košuljom i plavim hlačama i sakoom. Svatko ima svoju torbicu za osobne potrebe, kravatu kao simbol Hrvata, pojas koji je služio kao konop kojim biste mogli vezati konja te šubaru u koju se može uliti voda kako bi se napojio konj. Na šubarama se nalaze i srebrne šipke čime su se kitili da bi se vidjelo tko je bolji borac jer se smatralo da se dodaje po jedna šipka za tri do pet turskih glava. Tu su još i jahače čizme do koljena, mamuze ili, po hrvatski, ostruge i sablje. Sablje nam izrađuju u Varaždinu, čizme i Ivanić Gradu, a ostruge u Čakovcu – istaknuo je. Odore nakon svakog jahanja idu na kemijsko čišćenje nakon čega se moraju držati u hladu na propuhu, nikako na suncu kako ne bi potamnile. Nakon čišćenja pune se lavandom koja odbija moljce. Trogrlić je naglasio i da druge postrojbe, koje imaju novca, svakih četiri do pet godina dobivaju nove odore, a oni su svoje nakon gotovo 15 godina dobili zahvaljujući gradonačelniku Hrebaku. Mirta Bačak članica je postrojbe već četiri godine.

-Nije lako nositi odoru jer je teška 16 kilograma. Znamo ih nositi i po nekoliko sati, ovisno o nastupu gdje znoj curi s nas. Prvo sam krenula s jahanjem, a postrojba mi se svidjela jer volim kulturu i želim održati povijest grada – navela je 17-godišnja Mirta. Njen kolega, Dominik Jus ima 19 godina, a u postrojbi je zadnjih osam godina.

-Jahanjem se bavim od šeste godine, a tamo gdje sam krenuo na jahanje ima mnogo članova postrojbe pa su me oni uveli u to – navodi.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!