Učenice nakon Erasmus+ projekta otkrile kakav je zdravstveni sustav u Njemačkoj i Portugalu

BJELOVAR – Učenici Medicinske škole Bjelovar sudjelovale su u Erasmus + projektu “Learn, exchange and share” ili “Nauči, razmjeni i podjeli”. Naime, provedena je mobilnost 12 učenika Medicinske škole Bjelovar te učenika iz Škole za medicinske sestre Vinogradska iz Zagreba i Škole za medicinske sestre Vrapče u trajanju od 3 tjedna. Ukupno se radilo o 30 učenika iz sve tri škole. Mobilnosti su realizirane u renomiranim zdravstvenim ustanovama u Bad Konigu i Ulmu u Njemačkoj te u Montiju u Portugalu.

– Bila sam u Njemačkoj u Ulmu. Tamo smo provodili bazalnu stimulaciju. U zdravstvenim ustanovama, kako u Njemačkoj, tako i Portugalu, htjele smo upoznale način na koji zdravstveni način rade i primjenjuju bazalnu stimulaciju, ali i općenito kako njihov zdravstveni sustav funkcionira – rekla je učenica 5. A razreda Medicinske škole Bjelovaru Josipa Tomić, jedna od sudionica Erasmus + projekta.

Prvi dojmovi su, kaže, samo pozitivni.

– Novo iskustvo, nova zemlja. Naravno, u nekim sam trenucima, sada kada završavam peti razred, razmišljala da se okušam u nekoj stranoj zemlji. Bilo mi je super iskustvo vidjeti kako jedna zemlja funkcionira – rekla je.

Zdravstveni sustav, dodaje, funkcionira drugačije nego u Hrvatskoj.

– Što se tiče zdravstvenog sustava, rado bih otišla raditi u Njemačku. Bilo mi je super, no moram priznati da me malo bilo strah zbog jezika jer dosta ljudi ne zna engleski u Njemačkoj. Dolazile smo u kliniku oko osam ujutro, a naše radno vrijeme bilo je od osam do 16 sati. Radile smo sve što u Njemačkoj inače rade medicinske sestre i bilo je iznenađenja. One puno stvari ne rade što rade u Hrvatskoj, primjerice ne vade krv, ne idu u njegu. Postoje drugi ljudi koji to rade. Konkretno, liječnici vade krv i rade sve što ide venozno. Nisu toliko opterećene kao sestre u Hrvatskoj i nemaju tako velik opseg posla – dodaje Josipa.

Samim time, i posao im je opušteniji.

– Posao koji rade puno je opušteniji i ugodniji. Imaju se kome obratiti, a i sama hijerarhija među djelatnicima nije toliko izražena kao u Hrvatskoj – dodaje Josipa.

Pozitivnih šokova koje je Josipa doživjela ima još.

– Meni je prvi šok bio da se zdravstveni djelatnici svi pozdravljaju i svi su na nekoj opuštenoj razini. Nema one “ja sam doktor, glavni sam” i slično. Svjesni su da su jedno drugome potrebni, koliko je važan liječnik, važna je i medicinska sestra. To me se osobno najviše dojmilo. Naravno, dobro je što imaju dovoljan broj zdravstvenih djelatnika koji u potrebno vrijeme mogu odraditi svoj dio posla – kaže Josipa.

Dovoljan broj zdravstvenih radnika vjerojatno im je i olakšao posao medicinskim sestrama što je naravno sjajno i nadamo se tome jednoga dana i kod nas. S druge strane, u Portugalu je bila Ana Pranjić, učenica 5. B razreda Medicinske škole Bjelovar.

– Portugal mi je prekrasan i uvijek će ostati u lijepom sjećanju. Ipak, ne radi se o destinaciji koja je “uobičajena” pa sam što se toga tiče imala posebnu priliku – kaže Ana.

– Odradili smo svojih osam sati i onda smo od 16 nadalje bili slobodni. Iako se to čini malo, imali smo zaista dosta slobodnog vremena i nismo htjeli to vrijeme gubiti na spavanje, mobitel i slično već smo se većinom družili, pričali, obilazili gradić Montijo nedaleko Lisabona koji je stvarno predivan. Mogu reći da je bilo jako dobro ispunjeno slobodno vrijeme – dodaje.

I Portugal se, baš kao i Njemačka, razlikuje od Hrvatske u zdravstvenom smislu.

– Drugačije je, medicinska sestra također ne radi sve kao u Hrvatskoj. Umjesto zdravstvene njege koju kod nas obavljaju sestre, u Portugalu obavljaju njegovatelji. Sestre isto tako ne moraju slagati krevete nego to rade čistačice, one doista detaljno čiste sve. Jako su detaljni oko čistoće. Medicinska sestra previja rane, u Portugalu vadi i krv. U svakom slučaju, rasterećena je u odnosu na sestre u Hrvatskoj.

Iskustvo za pamćenje Ana bi ponovila bez pardona.

– Definitivno bih ponovila iskustvo i nimalo mi nije žao što sam se prijavila za mobilnost. Prije svega, prilika je to za otići u drugu zemlju, za putovanje avionom, ja recimo nisam nikada prije putovala avionom, a sada sam imala čak tri prilike. Isto tako, upoznali smo nove ljude s kojima se još uvijek čujemo, s nama su u hostelu bili učenici iz Turske i Španjolske. Predivno mi je to iskustvo jer smo proširili prijateljstva, rekla bih da je mobilnost jedno pravo bogatstvo – kaže Ana.

Spoj putovanja, druženja i učenja čini se kao savršen recept. Stoga Ana ima savjet za sve one koji skeptični oko priključivanja Erasmus projektima.

– Vjerujem da kod svakog učenika, bilo sadašnjeg, bilo budućeg, koji će ići na mobilnost, postoji strah jer svatko od nas se bojao hoće li sve dobro ispasti te hoće li sve biti onako kako nam je rečeno. No, rekla bih im da moraju biti otvoreni prema stjecanju novih iskustava i znanjima, tada neće biti nikakvih problema. Neki će možda samo u srednjoj školi ili na fakultetu dobiti ovakvu priliku. Moje mišljenje je – kad ćemo ako nećemo sad – zaključila je Ana.