Tri metka u čelo Domovinskom pokretu Miroslava Škore

Piše TIHOMIR DUJMOVIĆ

Miroslav Škoro je u ključnom trenutku za Domovinski pokret, a to su bili predsjednički izbori, poručio publici da mogu glasati za koga god hoće, da su njemu, Milanović i Kolinda jedno te isto, dapače, da zaokruže treće ime na listiću. Po mom mišljenju u tom trenutku nema veće izdaje hrvatske opcije od te izjave. Osim toga nikad više Hrvati sa podozrivošću nisu gledali na DP i Škoru negoli nakon te izjave. I ničim se bolje nije mogao zauzdati rast Domovinskog pokreta u tom trenu od te izjave. Jer, ta je izjava bila izdaja.

Danas, godinu i pol kasnije, Škoro priznaje grješku, ali moje pitanje je elementarno: može li itko normalan sa desnice u tom trenutku tako nešto izjaviti, a da nije na daljinski upravljač dubokoj državi? Kojoj treba sve samo ne sinergija Domovinskog pokreta i HDZ-a! Pogotovo tada! Nitko normalan, nitko čak ni sa prosječnim kvocijentom inteligencije po meni, u tom trenutku, iz perspektive desničarskog lidera ne može „ bez matematike“ tako nešto izgovoriti! I pri tom zakucati Domovinski pokret u pod! Trajno! Ništa više i ništa gore za razvoj te stranke ne postoji od te izjave. Izjave Miroslava Škore.

Kad su pak počeli pregovori, razgovori ili bar promišljanja o tome da DP i HDZ trebaju ići zajedno, opet nitko drugi negoli Škoro daje izjavu da oni mogu sa HDZ-om, ali ne sa Andrejom Plenkovićem. Postoji li i u tom trenutku gora izjava od te, odnosno gora izjava u kontekstu onemogućavanja upravo te iste suradnje? Jer, tko si ti da drugoj stranci određuješ tko će biti njen lider?

Ali, ako želiš zauzdati abnormalni rast DP-a, pogotovo onaj uzlet u doba predsjedničke kampanje, to možeš jedino nekom „izdajničkom „ rečenicom! Ako pak hoćeš onemogućiti prirodnu suradnju Domovinskog pokreta sa HDZ-om, to možeš isto tako jedino tezom da možeš s HDZ-om, ali ne sa njihovim predsjednikom.

A naravno znaš što će se nakon te rečenice dogoditi! Škoro je tim izjavama pucao u čelo svojoj stranci. Točno je da je HDZ na terenu spremna na koaliciju sa DP-om, točno je da je Plenkovićeva gotovo osobna politika, dijametralno suprotna od emocija terena, ali kao predsjednik jedne druge stranke, u mučnim uvjetima pregovora, kompromisa i svega što politika donosi, takvu izjavu ako ne želiš minirati tu suradnju, ne možeš dati.

Treći metak toj stranci je ispalio ovih dana kad glede mogućnosti da Penava bude budući čelnik stranke izjavljuje:“ …Bilo bi ružno da postane predsjednik na ovaj način… ispada da je čekao da mu se pripremi teren…. uostalom DP ima krasnih ljudi koji mogu preuzeti stranku…“.

U trenutku kad je kompletnom DP-u jasno da je Ivan Penava apsolutno najbolji mogući kandidat za šefa stranke, Miroslav Škoro, kao po komandi, ispaljuje treći metak u čelo te stranke i zapravo zaustavlja Penavin put koji stranka masovno iščekuje.

Da je Miroslav Šlkoro apsolutno krivi odabir za šefa desne oporbe jasno mi je od prvog dana, ali da će tako nisko pasti da napada Bartulicu na onako prizeman način, tu me stvarno iznenadilo. Razina me iznenadila…