Izbori za novog lidera, medijski agitprop i tko kome drži kišobran

Miro Totgergeli crvena je krpa za bijesne bikove Bajsove oporbe i njegovih medijskih agitatora. Šef Županijskog odbora HDZ-a, saborski zastupnik i zamjenik šefa Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru, označen je kao najslabija točka vodeće hrvatske stranke u BBŽ i u nedavnoj kampanji za lokalne čelnike svatko tko mu se približio na metar bio je označen kao gubitnik i osuđen na neuspjeh jer, eto, to je čovjek koji je dva puta izgubio izbore za župana.

I nakon neuspjeha u kampanji za župana, Bajsova ekipa ne odustaje od „Evanđelja po Damiru“. Fotografija na kojoj Miro drži kišobran iznad sebe i tada kandidata za župana Marka Marušića dok čekaju predsjednika Plenkovića, pojavljuje se iz tjedna u tjedan s porukom tko je zapravo ovdje šef, a tko njegov pijun.
Za oporbeni agitprop bilo bi bolje da kišobran drži Marko, ali eto, ponekad i vladar mora od kiše štititi svoje podanike.
U nedostatku stvarnog sadržaja koji bi mogao privući čitatelje i uzdrmati novoizabranu vlast u Županiji, nemirna i nestrpljiva posrnula Bajsova agitprop ekipa osmislila je plan za povratak u sedlo. Dosta očajan, istina, ali je barem nekakav plan.
Cilj je posvaditi i podijeliti vladajuće. Pokušalo se najprije sa sukobom HDZ-a i HSLS-a, ali bezuspješno. Shvatilo se s vremenom da će to teško ići jer oni surađuju na više razina, od Sabora i Vlade do županijskih, gradskih i općinskih razina. Nije tajna da Plenković Hrebaka drži ozbiljnim partnerom, a Bajsov plan da se na velika vrata ukrca u Plenkovićev vlak u zamjenu za još jednu ruku u vladajućoj parlamentarnoj većini, preduhitrio je Silvano Hrelja. Premda upućeni tvrde da je ta Bajsova fikcija bila nemoguća misija, čak i da Hrelja nije odlučio dodatno osnažiti parlamentarnu većinu.

Onda ide plan B. To je raskol u HDZ-u, a kako ga bolje proizvesti nego sučeliti, posvađati i zaratiti dva ključna imena: Marušića i Totgergelija. Novi je župan svim svojim potezima do sada pokazao da samostalno donosi sve odluke. Osvajanje vlasti nije shvatio kao likovanje i nametanje volje svoje stranke koje se najbolje očituje imenovanjem mladića i djevojaka s članskom iskaznicom, već kao odgovornost za Županiju, građane, pa tako velika većina direktora i ravnatelja čije je imenovanje potpisao, nije iz njegove stranke.
Jedini mu je „krimen“ danas što šef županijske organizacije ima veliki kišobran za dvije osobe. Šalje ga se u rat s njim zbog višeg interesa, ambicija i nezadovoljstva dijela članstva, ali tako da nosi zastavu nezadovoljnika. Sudeći prema prvih sto dana upravljanja županijom, Marušić nije tako naivan da će nositi tu zastavu. Samo bi nezreo župan u ovakvim okolnostima, na početku mandata, s kosturima iz županijskih ormara, kadrovski još ne ekipiran u cijelosti, išao u rat, sada kada mu najviše treba mir.

Samo nezreo župan nosio bi zastavu ambicioznih stranačkih nezadovoljnika u okolnostima u kojima su mu stanovnici županije povjerili svoju, puno veću zastavu. Čini se da je Marušić brzo shvatio kako s tom zastavom ima i presudan utjecaj na stranku, a da pri tome u ovom trenutku uopće ne mora nužno ulaziti u unutarstranačku utakmicu, da su u njegovim rukama puno snažnije poluge vlasti od onih koje mu pruža stranačka nomenklatura i da svi lokalni HDZ-ovi čelnici kucaju baš na njegova vrata.

Dok god Marušić bude uspješan župan koji okuplja puno šire od HDZ-a, u njegovim rukama će biti i ključevi unutarstranačkih odnosa. No, svi koji imalo poznaju HDZ, znaju da će i središnjica u Zagrebu poslati određene poruke, ako bude smatrala da je to potrebno.