Zašto ženske gaćice imaju mašnicu?

Čovjek se ponekad zapita: ima li smisla to što radi? Mi novinari valjda češće od drugih. Prateći brojne portale, lijeve i desne, šaljive i ozbiljne, lokalne i nacionalne, na baš jednom koji želi biti objektivan, aktualan, relevantan… pratim već dva dana rubriku “najčitanije”.

I onda krenu sve dileme iz prve rečenice. Jučer je u konkurenciji najviše umrlih od covida, Milanovićevog šoua u Našicama, Plenkovićevićevih vatica, okupacije vodećih informativnih emisija nacionalnih televizija od strane supružnika Raspudić… najčitaniji post bio: Zašto ženske gaćice imaju mašnicu.

Danas je sličan slučaj. Amerikanci zabranili putovanje u Hrvatsku, sindikati traže trinaestu plaću, izgorjelo 45 Makedonaca u Bugarskoj, a ljudi čitaju: Kako ispravno spremiti sir da se ne povari.

Marketinške kuće traže čitanost, a gle kako je lako do nje doći. Nemam ništa protiv reklama donjeg rublja, osobito ženskog, pa ni strojeva za vakumiranje ili posuda za čuvanje hrane, ali zar je prosječni čitatelj doista takav da klika isključivo na banalno, nezahtjevno, bizarno…

I sad neka radimo svoj posao “u interesu javnosti”. Slažemo se da čitateljima ne treba nuditi samo smrtno ozbiljan sadržaj, teške istraživačke teme, da treba objavljivati i lakše priče. Znamo i za onu “sex sales”, ali ipak naša uređivačka politika neće dizati čitanost objavljivanjem “sisa i guzica”.

Kad i ako pusto klikanje bude jedini kriterij vrednovanja nekog portala, mi ovdje sigurno više nećemo raditi taj posao i računamo na one za koje će dilema tjedna “zašto ženske gaćice imaju mašnicu” ostati enigma.