Pismo učiteljice antivakserice: Prosvjedujemo jer se bojimo

Unatoč tome što nas kao novinare dio prosvjednika antivaksera omalovažava i vrijeđa, odlučili smo objaviti dvije javne objave. Jednu učiteljice koja sudjeluje u prosvjedima o razlogu zašto to čini, a kasnije ćemo objaviti i drugo očitovanje sugrađanke, vjernice, koja se zauzima za cijepljenje.

Objavit ćemo oba pisma jer su civilizirana, jer dopuštaju dijalog i sučeljavanje argumentima umjesto vrijeđanja i agresivnog nasrtanja na neistomišljenike.

Mojoj obitelji, dragim prijateljima, rođacima, kolegama
Saborskim zastupnicima
Medijima
PISMO

Ja sam Marijanka Ileković, diplomirana učiteljica iz Bjelovara, majka, supruga, kći, sestra, baka, prijateljica, žena. Duboko uznemirena, kao i puno nas, osjećam potrebu reći dio onoga što me muči kao – čovjeka.
Osoba sam koja duboko u sebi prosvjeduje zbog psihičkog terora koji nam se svakodnevno nameće. Smišljam kako što smislenije i kraće napisati, no nema tu reda. Moram „nabacivati“:
1. „Pogriješila sam“ čitajući informacije o covidu iz više izvora, od više različitih stručnjaka i običnih ljudi, a mimo javnih medija. Saznala sam da cjepiva nisu testirana postupcima kojima bi trebala biti, da i cijepljeni mogu oboljeti i to više puta, da preboljenje stvara imunitet, da se ne preporučuje cijepljenje djece i trudnica (pa, da, nisam pila ni tablete za glavu kad sam bila trudna jer mi je rečeno da to šteti…).
2. Druga stvar od koje mi se grči želudac je prosvjed u Zagrebu na koji su išli moji prijatelji, poznanici, istomišljenici. Mirni prosvjed kojim su željeli poručiti (jedino ne znam kome) da smo protiv odvajanja ljudi na cijepljene i necijepljene. Žal i bol zbog novinara koji nisu prenijeli tu pozitivnu vibraciju ljudi, već su dali prostor nasilju i huliganstvu malog postotka izgrednika – u odnosu na broj okupljenih – kojih uvijek ima i isplivaju naprijed u kriznim situacijama i vremenima.
3. Protiv besmislenih covid potvrda.
Zašto besmislenih?
U HRVATSKOJ pošti smijete uzeti paket, ali ne i predati, ako nemate covid potvrdu.
I da, moji roditelji ne mogu podići svoju mirovinu od 1300 kn svaki jer su bolesni i nisu se cijepili.
Pa kažu, ma ako je dobar čovjek na ulazu, pustit će ih. I svaka čast tim ljudima i ja ih razumijem. Svi trebamo živjeti i jesti. Ali, je li moja koža dovoljno debela za to? Nažalost nije i ja imam problem. Imam problem jer sam naivna, jer sam UČITELJICA, ponosna na svoje zanimanje i zvanje i ne mogu prihvatiti da stanem pred ta mlada bića u školi, koja volim i poštujem, i proklamiram im takvo licemjerno ponašanje.
4. Ljuta sam na sebe jer ne znam kako se boriti, a mislim da se trebam boriti. Izlazim s istomišljenicima na šetnju gradom jer na taj način pokazujem neslaganje sa svim što nam je nametnuto i onim što nam se sprema. Ne slažem se uvijek sa svakim postupkom svakoga, no razumijem zašto tako postupamo – bojimo se. Bojimo se obaveznog cijepljenja koje ne želimo, bojimo se što će ono učiniti našoj djeci, bojimo se što ćemo učiniti i kako živjeti…
5. I da, boli nas što smo dozvolili da nam unište ljudskost, boli nas što se borimo i za sve one koji šute (mislimo da nisu svjesni što se sprema), a oni nas smatraju čudacima. Sami nećemo uspjeti… boli što neki podnose velike borbe, pritiske i ne znamo što će biti nakon 4. doze, 11.?… boli nas gledati ljude koji su se prepustili.
6. I ono najveće zlo – UZELI SU MI SLOBODU, PRAVO NA IZBOR, DOSTOJANSTVO, I ONO NAJGORE – PRAVO NA RAD – NA POSAO ZA KOJI SAM SE ŠKOLOVALA I KOJI VOLIM.
Ja sam u znak protesta odbila pokazati covid potvrdu jer smatram da sam zdrava i ravnateljica mi nije dozvolila ulazak u školu. Postupila je prema naputcima poslodavca i njenu odluku poštujem. A zahvaljujem ljudima koji su mi u tim stravičnim trenucima bili potpora.

Smatram da su se ljudi cijepili jer ih cjepivo štiti – inače ne znam čemu cijepljenje.
Smatram da sam zdrava i da se ne trebam cijepiti.
Smatram da nikog ne ugrožavam jer poštujem distancu i nosim masku.
Vjerujem da cjepivo štiti od težih oblika bolesti ili smrti.
No, trebam li se ja cijepiti, to mi ne treba reći ni političar, ni pjevač, ni glumac,… to mi treba preporučiti moj liječnik ili specijalist.
A ja odlučiti.
I da, pokaže li se vremenom dobrobit cjepiva i ozdravimo li fizički i psihički i budem li ja u krivu – nitko od mene neće biti sretniji na svijetu.

S poštovanjem, Marijanka Ileković

Na slici: gđa. Ileković na prosvjedu