Plenković im dao neovisnost, ali oni tome nisu dorasli i traže novog gospodara

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Subotnje uhićenje ministra Horvata zatreslo je državu kao malo što do sada. Ono nam je pokazalo da DORH, jedan od stupova državne vlasti, ne razumije vlastiti ulogu i da je vrijeme za uzbunu.

O čemu se zapravo radi? Je li u pitanju potpuna politička nepismenost ili pak neki drugi, svima nepoznati plan?

DORH predstavlja onaj dio državne vlasti koji prikuplja dokaze protiv pojedinaca i skupina za koje smatra da su oštetili državu i protiv njih podiže optužnice. Sud potom odluči jesu li spomenuti pojedinci ili skupine krivi ili nevini. Dakle, uloga DORH-a je raditi u interese države i njezinih građana. Ne u interesu Vlade, Sabora, Predsjednika, političkih stranaka…, ali niti protiv njih.

Je li DORH u slučaju uhićenja Darka Horvata, prvog uhićenog ministra nakon više od dvadeset godina, vodio računa o interesu države i njenih građana ili su njegovi čelnici vodili računa isključivo o svom osobnom interesu?

Kaos kojem smo svjedočili ne ostavlja nam previše prostora za dvojbu. Pa zato krenimo redom.

Od uhićenja ministra do prvih službenih informacija o tom uhićenju prošlo je gotovo dvanaest sati, dakle cijeli jedan i pol radni dan.

To i ne bi bilo toliko sporno da je tijekom tih dvanaest sati DORH, u interesu istrage, informacije o svom postupanju držao samo za sebe, kako to propisuje zakon.

Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Jedan portal od samog početka akcije objavljivao je sve informacije o istrazi koja bi trebala biti tajna, skrivena od javnosti.

Dok je glasnogovornik USKOK-a tijekom prijepodneva uvjeravao radoznalu javnost kako “u ovoj fazi postupanja nismo u mogućnosti davati detaljnije informacije”, spomenuti portal već je objavio baš sve detalje postupanja: Za što se ministar tereti, u kojem predmetu, tko ga je otkucao, u kojem svjedočenju, kada, tko su ostali osumnjičeni… A ostali osumnjičeni su, tvrdi dotični portal, još i potpredsjednik vlade, pa još jedan sadašnji i bivši ministar. Sada već i svi drugi novinari iz drugih medija zovu na sve strane. Između ostalog i Vladu. Žele neku svoju informaciju, svoju priču, ali uzalud. Premijer bi možda nešto i rekao, ali ništa ne zna. Pa tko je tu lud?

Kad nema službenih informacija, svi prepisuju one neslužbene. A one idu samo iz jednog, već spomenutog središta. Prostor sve više zauzimaju i dezinformacije, a potom i estradni analitičari. Ni oni ne znaju ništa službeno, ali koga briga, važna je čitanost, gledanost, slušanost. Stižu i naslovi “Pada Vlada?” Najprije s upitnikom, a onda uskoro i bez upitnika.

Potom stupa oporba. Oni su ZA, njima službene informacije ni ne trebaju. Koga briga za postupanja, zakon, pravila. Njihovo jedino pravilo, jedini zakon i jedino postupanje je, što gore to bolje.

Novinarka tog jednog portala već je gost i na televizijama. Jer za razliku od jadnog glasnogovornika USKOK-a, ona sve zna. Umjesto “u ovoj fazi postupanja nismo u mogućnosti davati detaljnije informacije”, ona svima, bez imalo sustezanja jasno poručuje, u ovoj fazi postupanja nastupam JA.

Ja znam ono što ni Premijer ne smije znati, ono što ni glasnogovornik USKOK-a ne smije reći i ono što moji informatori žele da javnost čuje. A svi zajedno znamo da je protuzakonito to što ja to znam. Kakav kaos!

I tako, dok svi znaju da tijekom postupanja krše zakon, uhićuju ministra za kojega sud tek treba dokazati da je kršio zakon.

I tko zna dokle bi to išlo, da premijer nakon pet sati širenja kaosa nije izašao pred novinare i pozvao glavnu državnu odvjetnicu da upozna javnost s postupkom, ako već njega nije upoznala.

Pristojno joj je poručio da bez njegova znanja može i dalje privoditi svakoga za koga smatra da se ogriješio o zakon, kao što je to radila i do sada, ali da postupak treba imati za cilj prikupljanje dokaza protiv osumnjičenog, a ne stvaranje ozračja za rušenje Vlade.

Umjesto davanja prvih službenih informacija javnosti o postupanju koje provodi, ista ta glavna državna odvjetnica, tek na poziv premijera, objavila je birokratsko priopćenje koje dokazuje da ona ili ne razumije o čemu on govori ili se pravi da to ne razumije. Kao da se sve to na što ukazuje premijer nje uopće ne tiče, kao da je ona izabrala njega za premijera, a ne njegova parlamentarna većina nju za dužnost koju obnaša, i kao da je ona šef države.

A DORH je u stvarnosti samo strana u postupku koja predstavlja državu u ulozi tužitelja. Istu tu državu čiji su građani na neposrednim izborima izabrali Plenkovića za šefa države. Istu tu državu čiji su narodni zastupnici izabrali baš Nju za glavnu državnu odvjetnicu pa i Horvata za ministra.

Neovisna je od Vlade, samo zato da pred zakonom budu jednaki i članovi Vlade.

Ako je ijedan hrvatski šef države od njene neovisnosti do danas stvarno poštivao tu neovisnost Državnog odvjetništva, onda je to Andrej Plenković.

Međutim, DORH je doveo u sumnju svoju doraslost neovisnosti koju joj je Plenković omogućio, te je vlastiti interes stavio ispred interesa države, njezinih građana, ali i pravičnog postupka. S ciljem da u slučaju Horvat sebi izgradi bolji položaj u budućem sudskom postupku, je li DORH prešao granicu?

Upleo se duboko u stvaranje političkog ozračja i kreiranje političkih procesa, što mu je strogo zabranjeno. I to u iznimno osjetljivom trenutku kada je Europa na rubu rata, a pred hrvatskom državom i njezinom Vladom završetak složenih procesa koji se pripremaju godinama, pa i desetljećima.

Ostaje jedino pitanje, je li DORH tako postupao samo s ciljem da sebi izgradi bolji položaj u budućem sudskom postupku protiv okrivljenika? Radi li se možda o neznanju, političkoj naivnosti ili pak o svjesnoj namjeri Odvjetništva da za tuđi račun izravno utječe na političke procese u državi. Je li DORH umjesto neovisnosti, kojoj očito nije dorastao, naprosto traži novog gospodara, pa se odlučio angažirati u stvaranju ozračja za rušenju legitimno izabrane vlasti koja mu je jedina do sada omogućila da neovisno radi svoj posao.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!