Vraća li to hrvatski stand-up verbalni predsjednik ‘specijalnom operacijom’ neki svoj dug Rusima

Svojom posljednjom izjavom o ulaganju veta za ulazak Finske i Švedske u NATO, predsjednik s karakterom Hrvatsku nastavlja pozicionirati kao najradikalniju članicu, jedinu koja pripada tom vojnom savezu, a protivi se ulasku baltičkih zemalja.
I dok Europa, otkako je Rusija 24. veljače ove godine počela ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu, pokazuje zadivljujuće jedinstvo u osudi te agresije, bez obzira na posljedice i rizik „zatvaranja ruske energetske pipe”, hrvatski predsjednik odlučio je solirati u stavu da stvar i nije tako crno-bijela. Da Rusi nisu baš skroz negativci, a Ukrajinci pozitivci.
Govorio je tako predsjednik s karakterom da Ukrajina nije baš demokratska država. Izjavio je i da ne zna tko je kriv za sukob u Ukrajini – sami Ukrajinci ili SAD. Rusiju kao krivca nije spomenuo.
Protiv proširenja NATO-a Milanović je bio i prije nego što je u igru uvukao Hrvate iz BiH. Jer, eto, proširenje bi iritiralo Rusiju.
Možda bi i Hrvatska trebala izaći iz NATO-a jer iritira Srbiju?
Danas ponavlja tezu da ne želi stajati između Medvedeva i luđaka i Rusiji i Ukrajini i uvlači Hrvate iz BiH u igru oko proširenja NATO-a, a u korist Rusije, pa ispada da Hrvate u BiH vodi Dodikovim putem.
U međuvremenu, BiH mediji objavljuju opsežan članak o Milanovićevim, ali i kontaktima predstojnika njegova ureda Orsata Miljanića s ruskim obavještajcima. Te informacije ne prenosi nijedan hrvatski medij.
I kao šećer za kraj, upravo notorni Dmitrij Medvedev, jedan od najbližih suradnika Vladimira Putina, upozorava predsjednika Milanovića da mu prijeti opasnost od ukrajinskih radikala – nacista koji se obračunavaju s pravednikom proruskih stavova.
Hrvatski građani navikli su na Milanoviće svakodnevne verbalne eskapade, misli koje se međusobno bore i jedna drugu poništavaju. Ali, jedno su pošalice predsjednika koji bježi od ono malo ovlasti kojima raspolaže i želi biti samo verbalni predsjednik koji će koristiti medijski prostor, a drugo je izravna poruka o ulaganju veta na proširenje NATO saveza u najvećoj krizi na europskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata.
Onomu tko nije iz Hrvatske pa ne zna da je kod nas institucija predsjednika svedena na svakodnevne stand-up nastupe sada se zasigurno čini da su Hrvati proruski nastrojen narod čiji predsjednik to nevješto pokušava relativizirati, dok su Hrvati u BiH samo paravan za njegovu „specijalnu operaciju”.
U trenutku kada se stvara nova međunarodna arhitektura i kada čak i vodeće EU države poput Njemačke priznaju svoje „ruske grijehe” iz prošlosti poput pretjerane ovisnosti o ruskim energentima ili stava da neće slati oružje u Ukrajinu, hrvatski predsjednik i dalje je na stavovima koje je imao i prije početka ruske agresije.
A to može značiti ili da je nedorastao svojoj dužnosti, ili da Rusima vraća neki dug.