Ima li lijeka za verbalne ekscese političara? Županijsko-gradski prostaci imaju uzore u Saboru

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Saborski zastupnici se odmaraju, a prije godišnjeg odmora u sabornici su jedni druge počastili epitetima nakaze i porukama da su trebali ponijeti mozak. Ni lokalna razina nije pošteđena sličnih verbalnih ekscesa. U Županijskoj skupštini su se tako spominjali nadrogirani milijarderi, babe, narikače, starijim vijećnicima se sugeriralo da bi trebali prići bliže jer ne čuju. No, uvrede znače samo da oni koji ih izgovaraju ne znaju ništa drugo.

-Kako su mene profesori na politologiji naučili: kada netko krene isključivo s vrijeđanjem i omalovažavanjem zapravo nema što drugo za reći, nema argumente na predmetnu problematiku – smatra predsjednica Županijske skupštine Ivana Jurković Piščević.

Predsjednica Županijske skupštine Ivana Jurković Piščević

Sigurno je da time u drugi plan pada ono najbitnije – sadržaj rasprave. Njega zasjene i pokušaji kreativnosti u kojima neki skliznu u retoriku primjereniju tržnom mjestu, a ne vijećnici.

-Ima li tko za prodati odojka? Moj prijatelj je dobio unuka, a ne može nigdje naći odojka – rekao je jednom prilikom u Županijskoj skupštini Ivan Beljan.

Svjedočili smo i ne jednom primjeru nezrelog prepucavanja.

-Tužite me… Neću vas tužiti…. Vidimo se na sudu… Tužite vi mene ako hoćete – prepirali su se na Gradskom vijeću Damir Bajs i gradonačelnik Dario Hrebak iako su obojica jako dobro znali da eventualne tužbe mogu okačiti mačku o rep jer ih obojicu štiti saborski imunitet.

No, što ako se s prepiranja prijeđe na vrijeđanje? Ima li za to lijeka? Ima, kaže predsjednik bjelovarskog Gradskog vijeća Nenad Martinovski.

-Mogu dati opomenu, oduzeti riječ, zamoliti osobu da se tako ne izražava, a ako se to ponavlja najrigoroznija kazna je da ga se zamoli da napusti vijećnicu ili da se zamoli zaštitare da vijećnika izvedu van – kaže šef Gradskog vijeća.

Predsjednik Gradskog vijeća Bjelovar Nenad Martinovski

Zaštitari još nisu imali posla, a Martinovski vjeruje da je neprimjereno ponašanje na lokalnoj razini posljedica toga što lokalni političari žele kopirati kolege s veće pozornice. Pitanje je stoga bi li mediji trebali mijenjati pravila? Odnosno bi li trebali verbalne ekscese ignorirati i tako političarima uskratiti toliko željeni medijski prostor ili ih baš emitirati kako bi građani znali kako komuniciraju oni koji bi trebali zastupati njihove interese?

-U zemlji gdje se već tri desetljeća koprcamo u kaljuži moralnog dna iluzorno je očekivati da bi emitiranjem izjava građane i građanke upozoravali na koji način komuniciraju ljudi koji ih predstavljaju i kakvi su oni ustvari – skeptičan je oko poučnog momenta potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva Goran Gazdek.

Većini bi to najvjerojatnije samo bio podstrek za daljnje uvrede.

-Njihovi birači će kazati ‘e, baš im je dobro rekao’ i osokoljeni time komentirati na društvenim mrežama i tamo biti još bezobrazniji i vulgarniji i time ćemo se stalno vrtjeti u krug. Dakle, da se mene pita ja bih ignorirao – jasan je Gazdek.

No, pita se zahtjeve publike koja upravo takve verbalne eskapade najviše klika i sluša.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!