‘Oporbeni svet’ nije ništa naučio iz povijesti, povija se pred osvajačima

Arthur Neville Chamberlain ušao je u povijest po tome što je kao premijer Ujedinjenog kraljevstva 1938. potpisao tzv. Münchenski sporazum misleći kako će taj zalogaj biti dostatan Hitleru da nahrani svoje teritorijalne apetite.

Nakon što je Hitlerova Njemačka provela nasilnu aneksiju Austrije (tzv. “anšlus”), pravdajući se provođenjem načela o pravu na samoodređenje, isto su učinili i u Sedetima, dijelu Čehoslovačke gdje su Nijemci činili većinu.

Chamberlain je proglašen jednim od najneuspješnijih državnika, odnosno najodgovornijih za početak II. svjetskog rata i savezničke neuspjehe na njegovom početku.

Zajedno s Francuzima ostavili su Čehe na cjedilu, i njihova je država raskomadana te nestala. I Mađarska je zatražila reviziju svojih teritorijalnih gubitaka iz 1920. godine pa su i Slovaci i Ukrajinci tražili uspostavu autonomija. Češka je pala bez oružanog otpora. Zanimljivo, koristeći Hitlerov primjer, Mussolinijeva Italija 7. travnja 1939. izvršila je invaziju i nakon pet dana uspostavila vlast u Albaniji.

Povijest je pametnima učiteljica, ali nekima očito nije. Otkad je svijeta bilo je vladara i vojskovođa koji su željeli vladati svijetom. U novije vrijeme, ističu se lideri koji baš poput Hitlera traže veći “lebensraum”, prostor za život, samo se te politike drukčije zovu.

Svi Rusi u jednoj državi, svi Srbi u jednoj državi, “gde je jedan srpski grob tu je Srbija”… Hrvati odlučujući o vojnoj suradnji s Ukrajinom osim biranja prave strane u važnom povijesnom trenutku, kažu NE i ovim agresivnim, osvajačkim politikama kojima su granice vlastite države premale.

Podrži li “oporbeni svet” u Hrvatskom saboru “ruski svet” podržat će i “srpski svet”, pokazat će istu kratkovidnost poput Chamberlaina ‘38., a posljedice mogu biti fatalne baš za nas koji smo se na svaki način suprotstavili takvoj ideji, pobijedili je i postali suverena država na svom teritoriju.