Može li prosječni Bečanin kupiti stan u centru od 100 kvadrata?

Sve donedavno hrvatski građanin mogao si je kupiti klijet na pitomim obroncima najbližeg brda praktički za šestomjesečnu plaću. Tko je u toj priči doista bio bogat? Vlasnik klijeti ili kupac klijeti?

Zadnjih godina cijene nekretnina u Hrvatskoj rastu kao gljive nakon kiše i sve je manje hrvatskih građana koji si mogu priuštiti nekretninu. Rast cijena nekretnina u Hrvatskoj doista je posljednjih godina visok, ali tako je u Češkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH… Što su kvadrati bili jeftiniji od EU prosjeka, to je i rast bio veći. A sada kada je Hrvatska u šengenu i eurozoni, atraktivnost hrvatskih nekretnina dodatno je porasla.

Zaboravlja se da su cijene nekretnina, prije nego što su počele rasti, godinama padale i u jednom trenutku došle na razine gdje su se vrlo brzo mogle otplatiti kao investicija, pogotovo zato što su kamatne stope na štednju padale, jednako kao i kamate na stambene kredite.

Dubrovnik kao Monte Carlo

Cijene stambenih kvadrata ne samo u Zagrebu, nego diljem Lijepe naše, sigurno su dvostruko ili trostruko više u odnosu na cijene iz 2015. godine, kada je otprilike tržište nekretnina dotaknulo dno. Zbog toga su, naravno, nekretnine postale manje dostupne. Ali nisu postale manje dostupne hrvatskim građanima, nego kupcima. A vlasnici hrvatskih nekretnina, a to su u Hrvatskoj i dalje većinom hrvatski građani, postali su imućniji. Hrvatska je pri vrhu Europe po prosječnom broju nekretnina po glavi stanovnika, zajedno s ostalim državama s komunističkim naslijeđem.

Zbog velikog poskupljenja cijena sada je nemoguće da hrvatski građanin srednje klase kupi stan od 100 kvadrata u centru Zagreba ili vikendicu u Zadru. Ali, zar se građanin koji si može priuštiti 100 kvadrata stana u centru glavnog grada ikada uopće trebao smatrati srednjom klasom? Može li Njujorčanin srednje klase kupiti stan na Manhattanu od sto kvadrata? Pražanin u Pragu ili Bečanin u Beču?

Ako je to ikad i bilo moguće, to je bila anomalija, a ne normalno stanje. Hrvatska sada igra u najjačoj ligi, pred najzahtjevnijom publikom. Hrvatska obala, ako već nije, možda postane skuplja od španjolske ili talijanske. Zašto bi bila jeftinija, ako je ljepša i ugodnija za živjeti?

Ako je Dubrovnik sada u istoj ligi s Monte Carlom, onda će se i cijene u Dubrovniku uspoređivati s onima u Monte Carlu.

Vrijeme u kojemu smo se uspoređivali s gorima od nas sada je iza nas. To je onaj prvi korak, u ovom slučaju udarac u dupe koji će nas, htjeli ili ne, pokrenuti.