I građani poručili Milanoviću i oporbi da su na tamnoj strani povijesti

Hrvatska potpora Ukrajini je neupitna. Rečenica je to koju premijer Plenković posljednjih tjedana u Europi ponavlja i češće nego prijašnjih tjedana, pokušavajući stranim medijima objasniti cirkus koji se krajem godine odigrao u Hrvatskom saboru, kada je zbog šačice zastupnika izostalo hrvatsko uključenje u europsku vojnu misiju za Ukrajinu. Vjerodostojnost te Plenkovićeve tvrdnje potvrdio je i najnoviji Eurobarometar, prema kojem 82 posto Hrvata podržava sankcije Rusiji, više nego na razini čitave Europske unije (74 posto). Kad je riječ o slanju vojne pomoći Ukrajini, podržava je 73 posto građana Hrvatske, dok na razini EU taj postotak iznosi 65 posto. Drugim riječima, hrvatska podrška Ukrajini snažnija je od ukupne u EU, što nikoga ne bi trebalo čuditi, s obzirom da je Hrvatska jedina članica Europske unije koja je doživjela agresiju kojoj danas svjedočimo u Ukrajini.

Iako su stvari ovdje prilično jasne, teško je ne zapitati se tko je manjina s druge strane Eurobarometra. Tko se krije iza 16 posto onih koji se protive sankcioniranju agresora? Tko čini tih 24 posto građana koji ne žele pomoći narodu koji proživljava isto što i hrvatski prije 30 godina?

Iako u manjini, često su poprilično glasni pa će se često upravo takvi istaknuti u raspravama na javnim mjestima ili na društvenim mrežama, najčešće aplaudirajući svojim uzorima i liderima na političkoj sceni. Onima koji, često govoreći u ime čitavog naroda, javno proklamiraju svoje proruske stavove.

U samoj vrhuški tog političkog društva, koje i godinu dana od početka najvećeg pokolja u novijoj europskoj povijesti, žmiri pred istinom, hrvatski je predsjednik Zoran Milanović. Njegove izjave o „proxy“ ratu i poruke da „Krim više nikada neće biti Ukrajina“ postalo je već deplasirano komentirati. One dovoljno govore same za sebe.

No, Milanović nije jedini političar koji odbija javno osuditi rusku agresiju. Uz bok predsjedniku tu su Mostovi saborski zastupnici. Od Nine Raspudića koji je javno opravdavao Putinove poteze, do njegovog kolege Marina Miletića koji je i prije invazije na Ukrajinu Putina nazivao „titanom“, a javno je hvalio i ruski angažman u Siriji. „Rokaj, barba Putin!“ poručio je svojedobno ruskom lideru Marin Miletić koji se, inače, predstavlja kao veliki vjernik i katolik te bi mu temeljem toga svaki oblik nasilja trebao biti neprihvatljiv.

Malobrojnim hrvatskim rusofilima uzor mogu biti još neka lica s domaćih političkih margina, poput „živozidaša“ Ivana Vilibora Sinčića koji „poštuje interese Rusije u sprječavanju pretvaranja Ukrajine u vojnu bazu Zapada“, baš kao i njegovog bivšeg bliskog suradnika Ivana Pernara koji NATO uspoređuje, ni manji ni više, nego s Hitlerom. Simpatije domaćih rusofila osvojio je nedavno i SDP, zajedno s ostalim saborskim zastupnicima koji su sabotirali hrvatsko uključenje u EUMAM. Time su opalili pljusku, ne samo Ukrajini, već i većini hrvatskih građana koji su se i prije gore spomenutog Eurobarometra, kroz razne domaće ankete i ispitivanja javnog mnijenja, a još više kroz angažman u pružanju pomoći Ukrajini, jasno svijetu poručili da je Hrvatska u ovome ratu na pravoj strani.