U Hrvatskoj se broj reformi mjeri brojem podnesenih tužbi Ustavnom sudu

Ovih dana šef Porezne uprave podijelio je s javnošću vijest da se promet u trgovinama, otkako im je zabranjeno raditi većinu nedjelja u godini, prelio na petke, subote i ponedjeljke.

Hrvatski građani, ispostavilo se, mudriji su nego što su ih predstavljali protivnici zabrane rada nedjeljom. Oni, podsjetimo, uporno tvrde da ono što ne kupe nedjeljom, kupci neće poželjeti kupiti nijedan drugi dan u tjednu.

Hrvatska nacija tako se u očima kritičara neradne nedjelje pretvorila u stado impulzivnih kupaca koji, sve i da hoće, ne mogu kontrolirati svoje konzumentske demone.

Preostaje sada da suci Ustavnog suda utroše svoje vrijeme na niz tužbi zbog odluke o proglašenju većine nedjelja u godini neradnima i nakon toga, ovisno o odluci, blagajnice će moći uživati u većini slobodnih nedjelja u godini, baš poput njemačkih kolegica.

Što god aktualna vlast pokušavala reformirati, jedno je sigurno – o svakoj od reformi, osim premijera, članova vlade i saborskih zastupnika, odlučivat će i suci Ustavnog suda.

Posljednja u nizu najavljenih tužbi odnosi se na uvođenje cjelodnevne nastave, a prethodile su joj tužba protiv neradnih nedjelja ili recimo ustavna tužba protiv ukidanja prava za zdravstveno osiguranje istim onima koji to pravo zloupotrebljavaju.

Gotovo da i ne prođe dan da neka grupa građana, stranka ili pojedinac ne potegne tužbu Ustavnom sudu. S jedne strane optužuju Vladu za nedostatak reformi, a s druge strane, najčešće isti ti, na svaku reformu ili strukturalnu promjenu odgovore tužbom sudu.

Pri tome još taj isti Ustavni sud optužuju da prosuđuje u korist Vlada i da je prohadezeovski svaki put kad odbije neku tužbu ili presudi da je reforma u skladu s Ustavom.

Hrvatska je tako postala zemlja u kojoj se broj reformi doslovno može mjeriti brojem tužbi podnesenih Ustavnom sudu. To dosta govori o Hrvatskoj, ali još više o mentalitetu oporbe u Hrvatskoj. Lakše je tužiti one koji rješavaju probleme, nego nuditi rješenja.