Što nam to SDP podsvjesno poručuje morbidnom kampanjom o suicidu umirovljenika?

Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti, poručuje buduća hrvatska umirovljenica u najnovijoj SDP-ovoj kampanji. Strah ju je da joj mirovina koju će primati neće biti dovoljna za podmirenje životnih potreba i zato kao rješenje preporuča ni manje ni više nego suicid.

Suicid nikada ne bi trebao biti rješenje, pa ni zadnje rješenje. Tko god razmišlja o suicidu, trebao bi potražiti pomoć. Prijatelja, rodbine, liječnika. Često i sam razgovor može učiniti sudbonosnu razliku onima čije će misli u teškim trenucima prekriti crnilo.

S druge strane, ući u predizbornu kampanju sa sloganom „bolje je štrik oko vrata nego se mučiti” teški je autogol i to u trenutku kada utakmica nije ni počela.

Krivi fah

Prije svega, SDP-u nije nimalo pametno kampanju voditi u bilo kojem ekonomskom pravcu jer ekonomija nije njihov fah. Kada je SDP zadnji puta bio na vlasti, prosječna mirovina tijekom tri godine narasla je vrtoglavih pet eura, sa 323 eura iz 2013. godine na 328 eura 2015. godine.

Stoga, u vrijeme kada je Milanović bio premijer čitava vojska SDP-ovih fiktivnih umirovljenica trebala je stajati ispred trgovina štrikovima, ako ćemo se poslužiti morbidnom predizbornom kampanjom još uvijek najveće oporbene stranke.

Hrvatski umirovljenici danas žive bolje nego što su živjeli za vrijeme SDP-ove vlasti jer ova vlada ima bolje ekonomske rezultate od SDP-ove vlade i to nije stav, to je činjenica. Mirovine ne mogu biti veće ako ekonomija ne raste, a na tom polju SDP se doista ne može uspoređivati s HDZ-om.

Primjera radi, od 2016. godine kada je počeo Plenkovićev mandat, pa do sredine ove godine prosječna mirovina porasla je za 177 eura, odnosno 53,5 posto. Razlika je naprosto neusporediva.

Osim što banalizira suicid, pa čak se i na neki način ismijava od suicida, SDP ga koristi u kampanji u segmentu u kojemu se pokazao uvjerljivo gorim od konkurencije.

Zašto su onda SDP-ovi veliki mozgovi uopće pokrenuli takvu kampanju?

Jedino što mi pada na pamet jest podsvjesna razina. Puno je muke u toj stranci – od konstantnih svađa i raskola, preko košarica koje im upućuju ne samo potencijalni koalicijski partneri nego i hrvatski građani u anketama o rejtingu, pa sve do potpunog izostanka vizije. Najlakše bi bilo skratiti te muke nekakvim štrikom, koji bi u ovom slučaju mogao predstavljati potpuno profulanu kampanju.

Ali, to nije rješenje. To je bijeg.