Kako bi izgledala Hrvatska po mjeri krajnje desnice?

Zamislite državu u kojoj granice čuva naoružana vojska. Ulaz u tu zemlju zabranjen je svima koji misle drugačije od izabranih vođa. Na strance, čak i one koji kroz nju samo žele proći u potrazi za boljim životom, dozvoljeno je pucati. I to ne samo vojsci i policiji, već bilo kome od naoružanih, ‘čistokrivnih’ građana.
Zamislite državu u kojoj nadležne institucije i gore spomenuti lideri zatvaraju oči na ozbiljne zdravstvene ugroze. Koji ne poduzimaju ništa protiv bolesti, koji ignoriraju zaključke znanosti i struke te ne donose mjere protiv epidemija, čak i onih koje uzimaju ljudske živote. Koji takvim odlukama na rub propasti dovode gospodarstvo i ljudsku egzistenciju.
Zamislite društvo u kojem građani hodaju po ulicama naoružani, jedni drugima broje krvna zrnca, za koje društveni poredak i demokracija ne znače ništa. U kojem vodu drže razne teorije zavjera. Društvo koje ne vidi ništa korisno i dobro u partnerstvu s razvijenim zapadnim društvima te vjeruje u utopiju kako samo može funkcionirati u nikad povezanijem svijetu.
To društvo nije Sjeverna Koreja ili neki sličan totalitaristički sustav kakvih danas, srećom, i nema puno. To društvo je Hrvatska, Hrvatska kakvoj teži krajnja desnica, odnosno njezini lideri koje posljednjih nekoliko godina viđamo i slušamo na suludim prosvjedima, u medijima, pa i u Hrvatskom saboru.
Tzv. Stožer za obranu hrvatskog sela posljednji je u nizu primjera djelovanja te destruktivne struje koja ozbiljno kontaminira hrvatsko društvo. Lideri prosvjeda, politički aktivisti koji malo ili ništa ne znaju o svinjogojstvu, koriste dio seljaka za promoviranje opasnih političkih ideja s jednim ciljem – da sruše aktualnu vlast jer ona predstavlja suprotnost onome što sami zagovaraju. To je glavna misao vodilja samoprozvanih pučkih tribuna.
Dobrobit svinjogojaca njima je, na žalost, zadnja rupa na svirali. Baš kao što im je nevažna žrtva Vukovara, kao i to na koji način se hrvatska policija nosi s migrantskom krizom na granicama ili liječnici i medicinske sestre s covidom-19 i drugim problemima u zdravstvenom sustavu. Jedini cilj kojem oni teže jest da se domognu vlasti, pod svaku cijenu. A kad se nešto želi pod svaku cijenu, onda na tom putu ništa nije sveto, čak i muka običnog, malog čovjeka postaje sredstvo za dolazak do željenog cilja.
Zarađivanje političkih bodova na tuđoj muci sama po sebi za svaku je osudu. No, dio aktivnosti koje prakticiraju i na koje pozivaju prosvjednici i dio oporbe, kao što su prijetnje, segregacija, pozivanje na linč i nasilje, uz to je i protivan zakonima i pravnim propisima Republike Hrvatske. Ne čudi stoga da su neki od prosvjednika i wannabe državnih lidera na oku SOA-e i drugih sigurnosnih službi. Nije teško zamisliti što bi bilo da se takvi zaista dočepaju vlasti. I kako bi izgledala država po njihovoj mjeri.