‘Jadni dečki’ iz Atene ni nakon četiri mjeseca zatvora nisu naučili – ništa

Otišli su u Grčku prije utakmice na kojoj nisu smjeli biti. Sudjelovali u nemirima u kojima je život izgubio mlad čovjek. Kasnije se ispostavilo da su ti neredi i bili glavni povod za putovanje u Grčku. ‘Turističko’ putovanje na jug, koje je zgrozilo europsku javnost, završili su u tamošnjim zatvorima.
Ponašanje šačice hrvatskih državljana stvorilo je ružnu sliku o hrvatskom sportu i pravim navijačima, onima koji na stadione zaista odlaze zbog sporta i navijanja. Naštetilo je klubu u čije ime se kunu, naštetilo je ugledu Hrvatske. Pa ipak, njihova država nije im okrenula leđa. Hrvatska Vlada i diplomacija tijekom posljednja četiri mjeseca uložile su maksimalan trud da njih stotinjak izvuku iz zatvora i vrate u Hrvatsku. Bili su u kontaktu s članovima njihovih obitelji koji su sazivali pressice i pred kamerama, suznih očiju, pokušavali opravdati divljaštvo u Ateni. Nešto što je zaista teško opravdati.
Dio javnosti sažalio se nad ‘jadnim dečkima’ koji su iz svega trebali izvući lekciju. No, sudeći prema slikama kojima smo ovoga vikenda, nakon povratka spomenutih hrvatskih državljana u domovinu, svjedočili u zagrebačkoj zračnoj luci, to se nije dogodilo. Vrijeđanje i napad na novinare, paljenje baklji, laganje o pomoći hrvatske Vlade kod pokrivanja troškova puta… Ništa ne upućuje na to da je ekipa iz Atene usvojila lekciju.
Iz njihova ponašanja stječe se dojam da su jako ljuti. Valjda zato što Plenković ili Grlić Radman nisu upotrijebili čarobni štapić i još ih tamo negdje početkom kolovoza izvukli iz grčkih zatvora. Ljuti su jer je hrvatska Vlada poštivala grčke zakone i propise te pravosudni sustav koji možda nije savršen, ali je legitiman i jednostavno se mora poštivati. Nekome tko je spreman prevaliti stotine kilometara samo kako bi se tukao s likovima sebi sličnima, to je zacijelo teško shvatiti.
Mnogi su se hrvatski građani posljednjih mjeseci, slušajući izvješća o ekipi u grčkim zatvorima, vjerojatno zapitali je li nastojanje države da im pomogne te trošenje novca poreznih obveznika na to opravdano i nužno. No, baš kao i Grčka, i Hrvatska ima svoje zakone, propise, pa i principe, i dužna je pomoći svojim državljanima u ovakvim situacijama. Vidjeli smo to već puno puta. Sjetimo se slučaja posvojitelja iz Zambije, evakuacije hrvatskih građana iz ratom zahvaćene Ukrajine, kasnije i Izraela, spašavanja Vjekoslava Prebega iz ruskog zarobljeništva… Sve te mučne situacije riješene su u korist hrvatskih državljana nakon intervencija domaće diplomacije.
Ma koliko to pojedincima bilo teško priznati, pomogli su svaki put i mediji bez kojih bi javnost teško doznala, a još se manje senzibilizirala za neke probleme. Da nije medija, vjerojatno bi bilo i manje onih koji u ekipi iz Atene vide ‘jadne dečke’. One koji krivce za posljedice cirkusa koji je zgrozio normalan svijet traže posvuda, samo ne među sobom.