Suci nemaju pravo oduzimati djeci sretno djetinjstvo

Hrvatski suci imaju pravo štrajkom pokušati izboriti veća prava za sebe, ali kada u tom štrajku dječje sudbine postanu taoci, onda bi se svakako trebali zapitati jednu stvar – postoje li suci zbog Hrvatske ili Hrvatska postoji zbog sudaca?

Suci su, podsjetimo, od prošlog tjedna u takozvanom bijelom štrajku, što im daje mogućnost da nastave postupke koje procijene bitnima, ona u kojima zastoj dovodi do nepopravljive štete.

Odgoda ročišta za utvrđivanje roditeljske sposobnosti nad djetetom koje odrasta u domu za nezbrinutu djecu tom istom djetetu odgađa život u obiteljskom domu za najmanje mjesec dana. I to je nepopravljiva šteta. Vrijeme ne možemo vratiti unazad.

Odluka sudaca da se postupci koji obuhvaćaju djecu ne provode tijekom bijelog štrajka odluka je koja dovodi u pitanje moć rasuđivanja sudaca i baca lošu sjenu za sve ostale njihove odluke.

Suci padaju na tom prilično banalnom testu, jer sve što radimo u životu trebali bismo prvenstveno radi zbog svoje djece, a tek onda zbog nas samih.

Ako su sucima prioritet suci, a ne djeca, a suci su vrh pravosuđa, onda smo u problemu koji uvelike nadilazi visinu plaća i općenito materijalna prava.

Moralna superiornost

Suci bi trebali biti najbolji od nas jer njihova je dužnost uzvišena. Oni imaju nama smrtnicima nepojmljivu odgovornost da svakom svojom odlukom mijenjaju nečiju sudbinu.

Od njih se očekuje moralna i svaka druga superiornost u odnosu na sve nas ostale.

Kada isti ti suci, samo radi vlastitog komfora, tijekom bijelog, a ne „pravog” štrajka, odluče zakinuti djecu za odluke koje će im svakako promijeniti život, onda imamo vrlo ozbiljan problem.

Jedan dan u životu djeteta vrijedi više od godinu dana života odrasle osobe, jer djetinjstvo traje puno kraće od doba zrelosti.

I zato, kada se bira između prava djeteta na sretnije djetinjstvo i prava suca na veću plaću, ne bi smjelo biti nikakve dvojbe, čak niti na sekundu.