Kad Možemo! poziva na ulicu, čak i aktivisti ostaju kod kuće

Pompozno najavljivani prosvjedi protiv „zarobljenih institucija” nisu uspjeli privući čak niti lokalne aktiviste iz možema, a kamoli nekog više. Unatoč prekrasnom vremenu koje je naprosto vabilo na šetnju i uživanje na, uvjetno rečeno, čistom zraku, Trg svetog Marka zjapio je prazan. Da je barem padala kiša ili da je temperatura bila ispod ništice, mogla bi Sandra Benčić optužiti loše vrijeme za slab odaziv, ali eto, ni nebo više nema sluha za aktiviste.

Možemo danas može samo sanjati da će zbog njih bilo tko izaći na ulice, čak i kada bi sugrađanima ponudili pravi razlog za prosvjede.

Građani u sve većoj mjeri prepoznaju da se pod pojmom zarobljene institucije obuhvaćaju sve one institucije u kojima nisu „naši”. Da Zagrepčani izađu na ulice, potrebno je kumulativno ispuniti dva uvjeta – razlog za prosvjede mora biti ozbiljan, a na prosvjede ih mora povesti netko vjerodostojan.
Drugim riječima, Zagrepčani danas mogu izići na ulice samo zbog i dalje prljavih ulica, problema s Jakuševcem i bliskih susreta s divljim životinjama, a nikako radi poziva na tuđe revolucije čiji je krajnji cilj prebaciti neovisne institucije pod svoje skute.

No, iako je Jakuševac, odnosno čitav sustav upravljanja otpadom u Zagrebu danas i dalje najveći problem, Zagrepčani više nemaju vjerodostojne revolucionare koji će ih povesti na barikade. Ti isti revolucionari koji danas prosvjeduju protiv zarobljenih institucija sutra bi ih, da mogu, napunili svojima.

Uostalom, nije li krajnje licemjerno, nepristojno i bezobrazno svojim sugrađanima nabiti najviši porez u državi, ne ispuniti ništa od vlastitih predizbornih obećanja i nakon svega toga ponovno ih tražiti da u njihovo ime i radi njihovih ciljeva izlaze na prosvjede?