Umjesto rijeka pravde dobili smo isušenu kadrovsku močvaru SDP-a i himnu sleta

U kakvom stanju SDP izlazi na izbore ponajbolje je vidljivo iz njihove liste za 1. izbornu jedinicu. Na prvom mjestu Arsen Bauk, Bračanin poznat po matematici, štednji i Hajduku, a na drugom mjestu predsjednica Stranke s imenom i prezimenom Dalija Orešković.

Medijski teren na težak Baukov poraz već se priprema jer neimenovani izvori iz stranke poručuju da se Bauk, eto, žrtvovao. I SDP se predstavlja kao žrtva jer jer jasno da njihov iznenadni kandidat za prvom mjesto, onaj kojega su svi prihvatili bez mogućnosti rasprave, krši Ustav.

Po logici koja je jasna samo SDP-u, i zbog toga su, eto, žrtve. A svi drugi koji poštuju Ustav i ponavljaju da je Milanović trebao dati su ostavku su, valjda po istoj toj logici, nasilnici?

Raskoš talenta

Nakon što se liste i formalno objave i kada u javnost ispliva sva raskoš talenta koju SDP danas može ponuditi, javnosti će biti jasnije bacanje dimne zavjese zvane Zoran Milanović. SDP je već danas stranka koja ne postoji u smislu da više nema što za ponuditi, što je vidljivo i iz subotnjeg predizbornog skupa koji je izazvao susramlje.

Milanovića su uzeli po logici bolje išta nego ništa, ali njegove pjesničke uvrede mogu biti zanimljive tjedan dana, a što nakon toga?

Koalicija koja je krenula od deset stranaka, s Milanovićem je za manje od tjedan dana prepolovljena, a on je kao premijer, na žalost, već imao priliku hrvatskim građanima pokazati što umije. Pamtit ćemo ga po ekonomskom nazadovanju Hrvatske, lex Perkoviću, a najveći dobitnik njegova mandata bio je restoran Tač.

SDP je, kako kažu, zaigrao na crveno, a kao himnu su preuzeli hit sa sleta iz 1986. godine. Valjda bi nas sve htjeli vratiti u tu godinu, kada je crveni mesija Milanović bio u naponu snage i s 20 godina razdragano doma uz televizor gimnastički vježbao s drugovima i sanjao da jednog dana naslijedi druga Tita, poznatog po rečenici da se zakona ne treba držati kao pijan plota.