Izbori su završeni, a umjesto rješenja, traže se izgovori

Usredtjedni izbori su iza nas, a glavni posao političara sada bi trebao biti da glasove građana pretoče u ostvariv model upravljanja državom i ispunjenje svojih obećanja. I to, po mogućnosti, u četiri godine u komadu. A, ne da građani, u trenutku kada Hrvatska nikada u povijesti nije imala veći zalet prema napretku, moraju na birališta jednom mjesečno. Baš sada kada globalna politička scena nikad nije bila zamršenija i eksplozivnija.

Tako bi to trebalo biti, ali već dan nakon izbora vidljivo da većina političkih aktera ne traži rješenja, nego izgovor.

Lažni izbor na ljevici

SDP i Rijeke pravde počele su bitku svojeg života da pronađu barem jedan dobar izgovor zbog kojeg bi svoj očiti poraz pretvorili u pobjedu i barem još na neko vrijeme lijevim biračima pružali lažni i poguban izbor.

Čitav dan su jučer u SDP-u zbrajali i bavili se višom matematikom, da bi navečer izašli s konkretnom brojkom od 57 potpisa. Pa su lijevi mediji u pobjedničkoj euforiji stavljali naslove: Rijeke pravde imaju VEĆ 57 potpisa. Jasno, HDZ je imao VEĆ 57 potpisa još dan ranije. Štoviše, bez ikakve matematike imao je VEĆ 61 potpis dan ranije. Toliko su mandata dobili na izborima, za razliku od Rijeka pravde sa svojih 42 mandata.

Danajska podrška Možema

Možemo se pak odlučilo za danajsku podršku. Pod izlikom da ne žele desnu vladu, oni svoju podršku SDP-u nude na način da će prihvatiti manjinsku vladu SDP-a i partnera u kojoj ne smije biti nitko s desnice. U Možemu su itekako svjesni da niti SDP ima kapacitet za manjinsku (ili bilo kakvu drugu) vladu i da je desnim strankama lijeva vlada neprihvatljiva. Možemo, dakle, ne nudi svojim biračima način na koji će realizirati svoja obećanje, nego ih priprema na izgovor zbog kojih ih nije u mogućnosti ostvariti.

S desne strane, Josip Jurčević iz Domovinskog pokreta na sva zvona najavljuje da je uvjet te stranke deratifikacija Istambulske konvencije, što je neprihvatljiv uvjet za ljevicu, centar i desni centar. Tom je povjesničaru kampanja bila očito prekratka, a sviđa mu se gledati se na televizoru i biti važan, pa bi na račun građana htio odvoziti još najmanje jedan krug.

Mostova ruka s figom

Nikola Grmoja iz Mosta pak traži nekakvu vladu s Domovinskim pokretom ili dijelom te stranke sve do lijevog centra, ali im Zoran Milanović definitivno nije prihvatljiv kao premijer. Štoviše, on bi i dalje da premijer buduće vlade bude on osobno. Grmoja je pružio DP-u ruku, a u ruci mu je figa jer zna da je vlada u kojoj su ljevica bez Možema, a s Mostom i DP-om i s njim kao premijerom nemoguća misija.

Stranke koje nazivamo liberalnima ili lijevo-liberalnima, poput IDS-a, Posavčevog NPS-a i Fokusa-Republike, drže se fraze o nemogućnosti suradnje s HDZ-om, iako im je već četiri godina pred očima izuzetno uspješna suradnja HDZ-a i HSLS-a kojom su obje stranke nedvojbeno profitirale.

Ukoliko se politički akteri ne otrijezne od izbora i nastave tražiti izgovore umjesto rješenja, pred hrvatskim građanima nedvojbeno je novi krug izbora, a u tom krugu izbora bit će kažnjeni svi koji su odmagali.