Tomašević i možemaši za slobodu se bore pod jugoslavenskom zastavom

Gay Pride je povorka čiji sudionici pozivaju na toleranciju, ravnopravnost i slobodu seksualnog opredjeljenja. No, ove subote sudionici Gay Pride-a, uključujući i kompletan vrh zagrebačke izvršne vlasti, na toleranciju, ravnopravnost i slobodu pozivali su ispod jugoslavenske zastave.

Bez obzira na seksualno ili političko opredjeljenje, svakom tko živi u Hrvatskoj jedna stvar trebala bi biti vrlo jasna – za vrijeme Jugoslavije nije bilo tolerancije, ravnopravnosti ili slobode. U Jugoslaviji nisi nužno morao biti drukčije seksualne orijentacije da završiš na nekom montiranom procesu i ostaneš bez slobode na deset ili više godina, da niti ti, a niti tvoja čitava obitelj ne može dobiti posao tijekom života. Bilo je dovoljno zapjevati pogrešnu pjesmu ili ispričati loš vic.

Samoupravljanje i radničko blagostanje

Sudionici Gay Pride povorke za vrijeme jugoslavenske vlasti bili bi raspodijeljeni po zatvorima diljem zemlje i prije nego što bi uopće uspjeli pripremiti transparente.

Dakako, u očima lijevih radikala Jugoslavija je i dalje država jednakih mogućnosti, radničkih odmarališta, samoupravljanja i blagostanja u kojoj je, istinabog, postojao nekakav Goli otok i montirani procesi, ali više kao svojevrsna sjena u radničkom raju nego kao pakao u kojemu si mogao završiti potpuno nevin.

Žalosno je što je danas, kada Jugoslavija ne postoji već tri i pol desetljeća, na mainstream povorci i onome što bi trebalo predstavljati vatromet demokracije gledamo zastavu pod kojom se ista ta demokracija zatirala u okvirima koji su nepojmljivi za današnje generacije.

A još je žalosnije što se političari nove generacije poput Tomislava Tomaševića i članova Možemo! našetavaju ispod iste te zastave i nemaju nikakvu potrebu izjasniti se o zločinima koji su u ime te zastave počinjeni.

Sletovska himna i kršitelj Ustava

Kada se u nekoj povorci pojavi ustaško znakovlje, javnost će se s pravom obrušiti na organizatore koji su to dopustili, a sudionike takvih događanja s pravom će prozivati i pozivati da se izjasne.
Međutim, kada je u pitanju urbani Zagreb, jugoslavenska zastava sa zvijezdom petokrakom odjednom postaje nekakav simbol mladosti, bolje prošlosti, baš poput onog Sleta s kojeg su se orile Rijeke pravde. Nije baš ni previše čudno da kandidat koji preuzima sletovsku himnu ujedno u svojoj kandidaturi krši Ustav Republike Hrvatske.

Stoga, možda jugoslavenska zastava nije slučajna ideja nekog radikalnog ljevičara koji je odrastao sa zlatnom žlicom nego važna poruka o tomu što gradska vlast u Zagrebu tolerira, a što ne tolerira. Tolerira seksualne slobode, ali tolerira i one koji će na najgrublje načine oduzimati ljudske slobode.