Ulazak u eurozonu bit će velik problem svim lubiteljima držanja kuna „u čarapama”

Približavanjem ulaska Hrvatske u eurozonu i uvođenja eura, stara hrvatska navada o „držanju novca u čarapi” mogla bi dijelu naših građana stvoriti prilične glavobolje, u krajnjem slučaju privlačeći pažnju Ureda za sprečavanje pranja novca, piše poslovni.hr.

Euro bi, najavljuju vladajući, trebao zamijeniti kunu već prvog dana iduće godine, a zamjena novca na računu odvijat će se automatski bez ikakvog troška, baš kao i zamjena fizičkog novca.

Punih godinu dana banke i Hrvatska pošta bez ikakve naknade mijenjat će novac, najavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković početkom ove godine. Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić, istaknuo je kako je važno načelo zaštite potrošača.

”Što se tiče depozita i kredita građani ne trebaju brinuti, preračunavanje u euro će se obaviti automatski na dan uvođenja eura po fiksnom tečaju konverzije i bez troška. Ugovori o svim kreditima i depozitima će nastaviti vrijediti. Kod zamjene gotovog novca, u ovom trenutku je oko 36 milijardi kuna u opticaju, bilo bi dobro da se tijekom ove godine što više tog novca položi u banke kako bi se logistički olakšala sama konverzija.
Oni koji to ne uspiju učiniti, imat će šansu i nakon toga, godinu dana u Fini, bankama i Hrvatskoj pošti, a nakon toga novčanice zauvijek u HNB-u, a kovanice naredne tri godine”, naglasio je Vujčić u siječnju.

Međutim, podatak da hrvatski građani (a i dio poduzeća) drže izvan banaka desetke milijardi kuna u gotovini prošla je pomalo “ispod radara”. Točnije, prema podacima HNB-a od 29. ožujka ove godine, ukupno je gotovog novca u optjecaju izvan banaka bilo 34,7 milijardi kuna.

Za ilustraciju, s novcem koji Hrvati drže mitskoj “čarapi”, moglo bi se sagraditi ugrubo 16 Peljeških mostova. Tu silu novca potrebno je dakle položiti u banku kako bi konverzija prošla čim jednostavnije. Međutim, jedna činjenica mogla bi taj proces značajno zakomplicirati. Još od 2008. u Hrvatskoj postoji regulativa o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma koja određuje da se bez provjere porijekla novca u banku može položiti najviše 105.000 kuna u gotovini.

Iz HNB-a pojašnjavaju kako je u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma banka dužna provesti mjere dubinske analize stranke, između ostalog, prilikom provođenja povremene transakcije u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu navedenu vrijednost.

”Nadalje, u skladu s točkom 6. istog stavka banka je dužna provesti mjere dubinske analize uvijek kada u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi na sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, bez obzira na sva propisana izuzeća i vrijednost transakcije. S tim u vezi napominjemo da je člankom 4. točkom 32. definirana povremena transakcija kao transakcija koja se ne obavlja u okviru uspostavljenog poslovnog odnosa.

Dakle, banka je dužna provesti mjere dubinske analize stranke koja provodi transakciju u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj, a koja nije klijent te banke, ali je banka također dužna provesti mjere dubinske analize i u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke 6. Zakona”, stoji u odgovoru središnje banke. Da takvi slučajevi nisu egzotika u Hrvatskoj, pokazuju i podaci iz posljednjeg dostupnog godišnjeg izvješća Ureda za sprečavanje pranja novca Ministarstva financija za 2020.

Ured je te godine zaprimio 2625 obavijesti sa sumnjom u pranje novca, čak 136 posto više nego 2019. godine. Od toga je iz banaka pristigao lavovski dio prijava, njih 2243. Ukupna vrijednost sumnjivih transakcija čije je izvršenje privremeno odgođeno po nalogu Ureda iznosila je 33,8 milijuna kuna.