Kako su Kopić i Bruno uspjeli upropastiti Dinamovu sezonu iz snova

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

PIŠE: Mario Zorko

Taj četvrtak, 24. veljače 2022. ostat će zapamćen po zlu. Putinova Rusija objavila je rat Ukrajini i slobodnom svijetu i započela divljačku agresiju na prvog susjeda.

U Maksimiru, na stadionu koji odavno izgleda kao da ga je poharala ruska armada, četvrtak, 24. veljače, ostat će zapamćen po kraju Dinamova europskog puta 2022. godine.

Dinamo je sa 1:0 pobijedio Sevillu, šesterostrukog osvajača Europske lige i najozbiljnijeg pratitelja Reala u španjolskoj Primeri, što je već senzacija sama po sebi, a posebno što moćna Sevilla ima četiri puta skuplju i potentniju momčad od Zagrepčana.

Konkretni značaj pobjede nad Sevillom? Dinamo se oprostio od Europe, podignuo je međunarodni ugled, a ukupnim je europskim rezultatima podebljao račun za 15.000.000 eura.

Dinamo je u zadnje četiri sezone ubilježio 31 pobjedu u europskim natjecanjima. U isto vrijeme, Rijeka, Hajduk i Osijek su svi zajedno, zbrojeno, ostvarili 16 europskih pobjeda.

Da bi došao do 31 pobjede u Europi, Hajduku je potrebno zbrojiti sve europske utakmice odigrane u posljednjih 20 sezona (od sezone 2002./03. do danas).

Rijeci je za 31 pobjedu potrebno zbrojiti sve europske utakmice koje je odigrala u posljednjih 38 sezona (od sezone 1984./85. do danas).

Osijek ne mora ništa ni računati jer je u cijeloj svojoj klupskoj povijesti ostvario sveukupno 19 europskih pobjeda.

Tri dana nakon Seville, takav nedodirljivi europski Dinamo u Hrvatskoj, jer Dinamo je Sevilla za sva ostala tri konkurenta za naslov, s momčadi koja je vrjednija od ukupne vrijednosti Hajduka, Osijeka i Rijeke zajedno, porazom u Gradskom vrtu pozdravio se s prvim mjestom u Prvoj HNL. S vrlo neizvjesnom perspektivom hoće li se uopće više do kraja prvenstva vratiti na vrh.

Dinamo sada ima dva boda manje i utakmicu manje od Osijeka, a to mu i ne znači previše jer ta zaostala utakmica je derbi na Poljudu, pa mu i eventualni remi ne znači da bi preskočio Osječane.

Dinamo pritom ima najteži raspored do kraja prvenstva – dvaput mora na Poljud, jednom i na Rujevicu, pa još jednom igrati s Hajdukom i Osijekom u Maksimiru.

Dva derbija s Hajdukom i Osijekom je već izgubio. Zajednička točka? Oba derbija vodio je Željko Kopić i oba puta je dao puno povjerenje Bruni Petkoviću.

Još jedna zajednička kritična točka – u oba derbija Kopić je mijenjao Mislava Oršića i umjesto njega uveo Komnena Andrića. I naravno, Petkovića je držao zacementiranim u sastavu cijelu utakmicu.

Kako je Kopić vodio momčad u Gradskom vrtu, novi derbiji ne slute na dobro.

Komentari navijača po mrežama vrlo su konkretni: Kopiću, odlazi iz Dinama i povedi svog ljubimca Petkovića. Možete zajedno u Lokomotivu.

Kopić bio bi vrlo loš menadžer u poslovnom svijetu gdje vrijedi jednostavno pravilo – ne možeš uporno ponavljati iste pogreške i očekivati bolji rezultat. Albert Einstain tako je definirao pomanjkanje inteligencije ili još jednostavnije, glupost: Raditi iste stvari na isti način i očekivati drugačiji rezultat.

Kopić je poslije uvodnog debakla s Hajdukom u Maksimiru (0:2) u prosincu i najlošijeg derbija kojeg je Dinamo odigrao u zadnjih dvadeset godina, spletom sretnih okolnosti ostao bez Petkovića. Iscrpljen, ozlijeđen, nespreman, kakav god, nije ga bilo, a po povratku na teren bio je beskoristan i jednako nemotiviran kao prije toga.

A lijenost je zarazna poput omikrona, ne boli jako, ali se brzo raširi u bližoj okolini s nepredvidivim posljedicama.

Već je koštao posla Damira Krznara koji je bezgranično „vjerovao u Brunu“, a Kopić je krenuo lutati Krznarovom stazom.

Neobjašnjiva je ta fascinacija Petkovićem. Kao da pokušavaš automobil kojem se motor ugasio uporno iznova upaliti šibicom i čudiš se zašto motor i dalje ne radi, a dim je sve gušći.

Petković je protiv Osijeka imao nula golova, nula asistencija, nula ključnih dodavanja i 25 izgubljenih posjeda. Otprilike isti učinak imao je u prijašnjem kolu protiv Lokomotive (0:0). I još skromniji, ako se može „bolje“ od toga, na europskoj razini – u Sevilli je bio najlošiji na terenu, u Zagrebu klasično bezopasan i neučinkovit.

Kopić pokušajima oživljavanja Petkovića radi sam protiv sebe, ali i Dinama što je pogubnije. Statistika sve razotkriva – poslije poraza od Hajduka, Kopić je nanizao sedam pobjeda zaredom. Bez usluga i „pomoći“ nespremnog Petkovića. Vratio ga je u Sevilli i serija je udarila u zid – poraz u Andaluziji, pa nula s Lokomotivom, pobjeda, ali i ispadanje od Seville, poraz u Osijeku…

Dinamo je ključni kiks napravio u prijelaznim rokovima. Za skroman iznos prodali su lani Marija Gavranovića, a u zimskom roku tražili su napadača i pogodili stativu – propao je posao s Argentincem Martinom Ojedom i u posljednji trenutak doveli su „Ojedu za siromašne“, praktički na kompenzaciju Azerbajdžanca Mahira Emrelija od kojeg smo zasad vidjeli samo da zna trčati kad dobije prilike na kapaljku.

Na plavom stolu bio je u siječnju ponuđen i reprezentativac Antonio Mirko Čolak, najbolji strijelac HNL-a dok je nastupao za Rijeku, špica koja vrijedi dvadesetak golova po sezoni, no iz Maksimira nisu htjeli izdvojiti kojih 2,5 milijuna eura, maksimalno do tri milijuna, za koliko je bio spreman pregovarati grčki PAOK.

Dinamo sada i dalje pati i bezuspješno priziva „killera“, rasnog strijelca – sve je ostalo na izvanserijskom Mislavu Oršiću. „Pojačanje“ Deni Jurić blista „navodno“ na treninzima, a zasad je bez učinka u službenim utakmicama, dok su Komnen Andrić i Luka Menalo i ranije bili otpisani, upućivani na posudbe i bezuspješno nuđeni na prodaju.

Dok je neizvjesna i situacija s ozlijeđenim Lukom Ivanušecom kao glavnim kreatorom – Dinamo je na genijalnost Oršića izvukao pobjedu protiv Gorice u nadoknadi – Dinamov napad iz igre nije zabio u tri utakmice zaredom – nula s Lokomotivom i Osijekom, pogodak iz jedanaesterca protiv Seville.

Slaba je utjeha što je Hajdukovu euforiju naglo ugasila riječka bura. Na Poljudu je umjesto Miše bura zasvirala „Dalmacija u mom šoku“, no Litavac Dambrauskas teško da će više ponoviti rizik da na teren pošalje sastav za ligu veterana s prosjekom od 29,5 godina!

Nikad Hajduk u 111-godišnjoj povijesti nije istrčao sa starijom momčadi, od osnutka HNL-a nije bilo uoćeg starijeg sastava na terenu, čak ni iz „slavnih“ dana Mladosti 127., Pazinke ili Karlovca. Nikola Kalinić predstavio se kao pojačanje u petkovićevskom izdanju, a Hajduk je, kao što Dinamu nedostaje Luka Ivanušec, oslabljen neigranjem Filipa Krovinovića, dok su Dambrauskasu na klupi ostali nabrijani i potentni Biuk, Ljubičić, Čolina, Mlakar…

No, Dinamu i Kopiću u borbi za titulu prva briga više nije Hajduk koji zaostaje za njima dva boda nego Bjeličin Osijek koji ispred Dinama ima dva boda više i prvi je na tablici.

Dinamo i Hajduk do kraja će se međusobno boriti za devet bodova u tri utakmice, dvije na Poljudu i u posljednjem kolu na Maksimiru.

Nakon ovog kola derbija na Poljudu i u Gradskom vrtu, sve je krenulo prema tome da bi to mogao biti pirov derbi za drugo mjesto… Kao utakmica za prestiž protiv Seville – Dinamo može slaviti u derbiju u posljednjem kolu i ostati bez titule. I petnaest milijuna eura koje su ove sezone zaradili od UEFA-e.

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!