Osvojio turnir u Bjelovaru, ostvario senzaciju na Kutiji šibica, a u Garešnici i dalje oduševljava svojim ‘rolicama’

Izazivači su bili nabrijani, ali ‘kralj’ je ostao živ. Malonogometna momčad ‘Domorad’ obranila je naslov na popularnom turniru ‘Bjelovarski Božić’, a najveće zasluge za trijumf pripadaju ubojitom Tomislavu Golubiću koji je zabio oba gola u finalu protiv Koestlina (2:0).

Iskusni 33-godišnjak bio je ‘jezičac na vagi’, a nagrada za najboljeg strijelca turnira samo dokazuje da je obavio vraški dobar posao za sastav koji je bio prepun prekaljenih majstora malog i velikog nogometa (Gavranović, Dr. Vaclavek, A. Starčević, P. Pavličević, Hajdarović, Kraljević, Herent, Mlinarić, Begović, Gegić).

-Turnir u Bjelovaru meni je jedan od najdražih, uvijek ima puno gledatelja i odlično je posložen od kada ga organizira MNK Bjelovar. Dosta je jak, ali došli smo sa željom da obranimo naslov i to smo učinili, nas pet iz Garešnice, tri iz Pitomače, dva Bjelovarčana i jedan iz Vrbovca. Turnir je jak, u našoj županiji daleko najjači, dolaze ekipe iz Zagreba i organizatori rade dobru priču’ – rekao nam je u uvodu razgovora Golubić te je dodao:

-Bili smo prvi favoriti, već dugi niz godina igramo zajedno, svi koji nas vide znaju s kime imaju posla. Pritisak? Ne osjećamo ga, idemo utakmicu po utakmicu, imamo jasan cilj, ali ne namećemo si imperativ. Kada dođemo do završnice gotovo nas je nemoguće pobijediti – kazao je.

On je bio čovjek odluke, prvo je pogodio u 23. minuti s desetak metara, a drugi put, u 28. minuti, mrežu je zatresao sa oko šest metara

-Meni je više od golova bitnije da ekipa slavi, mene je samo nagradilo, da sam bio u tim situacijama za pogodak. Glavno da smo osvojili prvo mjesto, da smo svi zadovoljni. Igrali smo protiv mlade ekipe Koestlin koja igra dosta godina zajedno i bit će oni dobri. No, bili smo bolji, iskusniji smo, a suparnicima je to bio prvi finale – istaknuo je Golubić.

Ova malonogometna družina s Golubićem je u zimskim mjesecima ostvarila još neke sjajne uspjehe, a najsenzacionalniji je bio na Kutiji šibica gdje su ti igrači pod nazivom ‘Naturavita’ došli do četvrtfinala

-Najjači turnir na Balkanu, u ovom dijelu regije, za njega svi znaju. Dolaze vrsni malonogometaši, reprezentativci. Ekipa nam se zvala Naturavita, vlasnik Denis Nemčić se bavi proizvodnom čajeva u Pitomači i on nas je vodio. Napravili smo povijesni rezultat ove ekipe unazad deset godina. Svim ekipama je cilj ući na Štefanje, sportska dvorana gori, bio je gušt igrati pred nekoliko tisuća ljudi, Izgubili smo 3:1 od bivših i sadašnjih futsal reprezentativaca Hrvatske, Slovenije i BiH (momčad Kerschoffset Kamgrad). Pružili smo vrhunski otpor, časno smo pali. Skupili smo simpatije cijele dvorane koja je u većini bila na našoj strani, jer smo bili autsajderi.’

Garešnica je u prošlosti imala malonogometne majstore koji su nosili dres MNK Desetke i upravo su na Kutiji pod imenom Metalind jedne godine bili treći…

-Ponosni smo što smo dostojno zamijenili Klobučara, Žunca, Karlicu… Sada kada gledam ne znam tko će s ovih prostora opet tako daleko dogurati, a mi ćemo pokušati nešto slično napraviti i na sljedećem izdanju – istaknuo je Golubić.

Njegova ekipa je ove godine obranila naslov u Pitomači, a u Koprivnici stigla do finala…

-U Pitomači smo dugi niz godina prvi s Naturavitom, osvojili smo turnir protiv Senjana. Što se tiče Koprivnice tu smo igrali pod nazivom Multistar i stigli smo do same završnice gdje je zagrebački Unijabeton bio bolji, oni igraju pomalo neobično, s igračem-vratarem u polju. Moram reći da je po meni koprivnički turnir (Zimska liga) jedan od najjačih, odmah iza Kutije i turnira u Križevcima.’

Mali nogomet u zimi, a veliki igra ostatak godine…

-U velikom sam cijeli život, ali mali nogomet mi je baš gušt, možda i draži, ti zimski turniri, putovanja, atmosfera, volim mali nogomet, to mi je u krvi. Igramo i na betoncu, ljetni turnir u Pakracu koji smo osvojili prije dvije godine – kaže Golubić.

Prebacili smo se na veliki ‘nogač’, gdje je i počeo raditi prve nogometne korake…

-Put je krenuo u Garešničkom Brestovcu, pa sam u petom razredu Osnovne škole prešao u Mladost Ždralove zahvaljujući profesoru Lazaru Markoviću koji je utemeljio ždralovačku školu nogometa i tu sam bio do drugog srednje. Došlo je do smjene generacija i otišao sam u NK Bjelovar gdje se stvarala priča da igramo u Prvoj hrvatskoj juniorskoj i kadetskoj ligi. Upisao sam Ekonomsku školu, živio u đačkom domu da mogu trenirati, jer do tada me je tata vozio cijelo vrijeme. Kao kadet sa 16 godina zaigrao sam prvoj u ekipi Bjelovara u 2. HNL koja je tada bila izuzetno jaka. Sve mi je to bilo dobro iskustvo. Nakon ispadanja u Treću ligu ustalio sam se sa 18 godina u prvom sastavu te dva puta zaredom po ocjenama Sportskih novosti bio treći igrač lige. Nakon toga me nogomet odveo u NK Lipik kod trenera Željka Rebrovića koji je vidio pojačanja u nama, trojici dečki iz Garešnice (Starčević i Kraljević). Iako smo na polusezoni ostvarili vrhunski rezultat, uslijedili su financijski problemi kluba i ja sam se vratio u Mladost na poziv tadašnjeg trenera Nikole Papca. Bio sam u Ždralovima jedno vrijeme, a zatim se 2015. pojavio Garić, ponudio je dobre uvjete i tu sam i danas – pričao nam je Tomislav te je napomenuo:

-Drago mi je što sam u Gariću, jer je tu domaća ekipa i ostvarili smo u mojoj eri fantastičan uspjeh u sezoni 2016/17. Bili smo prvaci 4. NL te smo osvojili Županijski kup u finalu protiv Bjelovara – kaže Golubić.

Kada ga pitamo kome može zahvaliti za to što je veliki dio svojeg života proveo igrajući nogomet odmah je ispalio:

-Bez oca ne bi bilo ništa, uložio je svoje vrijeme i svoj trud, vozio na treninge koji su bili u 20 sati navečer i nazad me vraćao. To je trajalo četiri godine. Naravno, tu je i majka, ona je bila zadužena za robu, blato na majicama, hlačama, štucnama… Joj, bilo je tu svega, i nabrajanja kud idem igrati po blatu, kiši, snijegu, hladnoći. Znate kakve su majke. Oni su svoje slobodno vrijeme podredili meni i mogu reći da sam uspio, jer sam preko nogometa ostvario poznanstva, stekao prijatelje, uvjete za daljnji život….’

Gdje god je igrao bio je ‘playmaker, dečko izvrsne tehnike, driblinga, čovjek s idejom, mozak ekipe, bez kojeg bi utakmice bile puno siromašnije

-Uvijek sam više volio asistirati. Naravno, bez pravih suigrača ne bih mogao ništa, oni meni pomažu, ja njima. Gdje god sam bio, bilo mi je lijepo, s bivšim suigračima iz Bjelovara i Mladosti znam se naći na piću pa se rado prisjetimo prošlosti, ali znate kako se kaže ‘doma je doma’. U Garešnici igramo iz ljubavi, tu se svi znamo, pokušavamo gurati bez ‘plaćenika’ sa strane kakve imaju neki drugi klubovi, jer to ne može potrajati. Klub se oslanja na domaće dečke i nogometnu školu koja izvrsno radi i njoj svake pohvale.

Dok ne podvaljuje loptu ‘sa očima’ suigračima te ‘tunele’ i rolice’ suparničkim braničima, radi u računovodstvu u Hrvatskim šumama i usporedno studira Višu trenersku. Jasno je da će ostati u nogometu i nakon igračke karijere. Možda baš u NK Gariću koji je u sezonu ušao s velikim ambicijama. Složena je moćna momčad, ali klub je tek na 11. poziciji od 14 klubova.

-U sezonu smo ušli sa trenerom Željkom Rebrovićem s kojim sam radio u Lipiku. Cilj je bio biti što bliže vrhu, ostvariti što bolji rezultat za 100 godina kluba. Na početku je sve bilo bajno, na raspolaganju je bilo 25-26 igrača, a zatim su se pojavile ozljede. U jednom trenutku nedostajalo je deset igrača od toga sedam standardnih, i to onih mlađih, a ta liga zahtijeva da se igra i s mlađim igračima. Oni su imali ozljede koje su zahtijevale dulju stanku. Bile su to teške povrede koljena i zglobova tako da smo bili vrlo oslabljeni. Nadam se da ćemo odraditi dobre zimske pripreme, vratit će nam se ozlijeđeni igrači i vjerujem da ćemo pokazati da nam je mjesto prema gore. Po meni ovo je možda najjača ekipa Garića ikad, bolja i od one 2017, ali ne može se protiv ozljeda – zaključio je Golubić.

Zamalo odustao od nogometa

Ni njega ozljede nisu zaobilazile, a noćnu moru je proživljavao nakon najuspješnije sezone u karijeri 2017. kada je s Garićem osvojio duplu krunu (prvenstvo i Županijski kup).

‘Prije prvog kola u novoj sezoni ozlijedio sam koljeno, prednji križni ligament i menisk, pauzirao čak dvije godine i imao dvije operacije koljena. I tu je bilo nećkanja, da li bi nastavio s nogometom, jer bilo mi je dosta rehabilitacije i fizioterapeuta. Imao sam krivo zašiven menisk, ali nakon druge operacije koljeno se smirilo. Doktor mi je rekao da se maknem od nogometa posebno na tvrdim podlogama, ali ja nisam mogao, previše ga volim. Koljeno hvala Bogu drži.’

BROJKE

5 – klubova u karijeri, NK Brestovac, NK Mladost (Ž), NK Bjelovar, NK Lipik i NK Garić

3 – gola zabio je ove polusezone za NK Garić u kojem je godine 2021. bio proglašen najboljim igračem

2017. – najuspješnija godina, osvojio je prvenstvo 4. NL i Županijski kup

Bjelovarski list (Danijel Starešinčić)