Staša živi glazbu zlatnih sedamdesetih, a najveća želja joj je imati bend!

LIPIK – Staša Kukić iz Lipika učenica je drugog razreda Glazbene gimnazije u Požegi, a za nju je glazba jednostavnom jednom riječju rečeno – život. U ovoj mladoj glazbenoj zvijezdi glazba živi od rođenja jer nije ona jedina u svojoj obitelji koja gaji ljubav prema glazbi. Možemo stoga slobodno reći da je Staša vrlo glazbeno zrela jer najviše voli slušati glazbu koja potječe iz zlatnih sedamdesetih.

– Najviše volim pjevati i slušati Rock, blues, soul ili neki gospel jer to me opisuje, a kroz takve žanrove mogu najbolje prenijeti emocije i ono što osjećam. Glazbu živim od kada znam za sebe – rekla je Staša.

Osim pjevanja, Staša svira i flautu. – Bila je to sasvim slučajna odluka jer, kada sam prvi put došla u Glazbenu školu, htjela sam upisati gitaru. No, ispostavilo se da nema mjesta. Ne žalim što se tako sve odvilo jer doista volim svirati flautu i preko nje mogu prenijeti također emocije. Sviram u slobodno vrijeme i gitaru koju me naučio svirati tata gitarist te klavir, a ono što bi voljela još naučiti svirati definitivno je saksofon – priča Staša.

Stašin tata Predrag svirao je u nekadašnjem cover bendu “El constido” pa je on, priznaje Staša, najzaslužniji što je krenula u glazbenom smjeru. – Tata mi je jednostavno podmetao sve te pjesme od malena. Prvi put kada sam u prvom razredu osnovne škole čula pjesmu od The Rolling Stonesa, tata mi je takvu glazbu dao na izbor da sama odlučim sviđa li mi se. Meni se to stvarno svidjelo, nakon njih sam počela slušati i Beatlese, Zeppeline, Queen i slično – kaže.

Staša se prisjetila svog prvog nastupa održanog u Gradskoj knjižnici u Lipiku. – U Gradskoj knjižnici nastupala sam s tatom, on je svirao gitaru, a ja sam pjevala i svirala flautu. Dalje je to prešlo na malo veće pozornice pa sam tako nastupala dva puta na “Super glasu Aurea Festu” gdje sam pobjedila te s Big Bandom u Sisku, Bjelovaru i Požegi – rekla je Staša.

Trema je za glazbenike normalna stvar, no Staša nema onu klasičnu tremu već, kako kaže, pozitivnu. – Nazvala bih to pozitivnom tremom. Jednostavno je to neko uzbuđenje, ne strah već isčekivanje da dođem na pozornicu i pjevam pjesmu koju volim i u koju se lako uživim. To je neopisivi osjećaj – priča Staša.

Nakon što završi Glazbenu gimnaziju u Požegi, Staša i dalje planira s glazbom biti na “ti”. – Nakon srednje škole planiram upisati glazbenu akademiju za flautu u Zagrebu ili Splitu. Poslije toga možda raditi u nekoj školi, ali svakako želim, još od malena, imati svoj bend – zaključuje Staša.

Želimo Staši svu sreću i da joj se sve želje ispune!