Petra u svojim radovima krši pravila, a umjesto na zid, slike postavlja u prostor

ZAGREB – Mlada umjetnica Petra Šabić, Bjelovarčanka sa zagrebačkom adresom, tijekom posljednje tri godine diplomirala je na dva smjera Akademije likovnih umjetnosti – najprije je 2019. stekla diplomu iz Likovne umjetnosti, a ove godine onu iz Slikarstva. U rodnom Bjelovaru od odlaska na fakultet rijetko boravi. Zatekli smo ju kako radi na desetak radova, no pristala je malo nam pojasniti svoju umjetnost.

– U formalnom smislu, medijski sam orijentirana na apstraktnu umjetnost, no većinom svoje radove temeljim na likovnim rješenjima koja su inspirirana raznim, primarno univerzalnim principima što se tiče same teorije umjetnosti, a onda dalje i bilježenje te kreativne energije. Nisam stilski vezana u smislu društveno angažirane umjetnosti, ne radim komentar na konkretne političke situacije ili društvene probleme, nemam taj način na koji promatram površinu – govori. Premda su slike ograničene četirima ravninama i plošnom dimenzijom, Petra uvijek teži tome da ih u svojim izlaganjima postavlja kao slikarske instalacije.

– Tako se dotičem proširenih medija. Drugim riječima, uzimam neki tradicionalni medij, u mom slučaju medij slikarstva i onda ga na određeni način proširujem, bilo to reprezentativno, u izložbenom smislu gdje pronalazim zanimljiva rješenja ovisno o prostoru i slično, to su sve više modularni načini postavljanja tih struktura. A kad idemo konceptualno, ja cijelo vrijeme imam formativni poriv da tragam za materijom unutar same slike i taj proces otvaranja je meni puno važniji, nisam orijentirana na dekorativno stvaranje – ističe. Dodaje kako u procesu slikanja radi na većem broju radova istovremeno. Dok na nekima provodi pola sata, drugima posveti i nekoliko tjedana.

– Nemam šture forme. Volim stapanje crteža i grafičkih, likovnih elemenata u slikarstvu i to je to svojevrsno proširenje medija u kojem radim. Proširujem ga i tako što puno crtam unutar svojih radova, a onda ih u samoj reprezentaciji postavljam kao nekakve specifične instalacije, prilagođavam se prostoru u kojem izlažem pa onda prema tome stvaram atmosfere koje su mi u tom trenutku zanimljive za slaganje – navodi. Najdražu tehniku teško joj je odrediti, a njenoj nemirnoj naravi najviše odgovara kombinirana tehnika.

– Sve moje slike rađene su kombiniranom tehnikom na način da od bazičnih materijala u smislu akrilnih i uljanih boja dosta kombiniram i suhi i uljani pastel te akrilni marker. Često znam kršiti pravila korištenja materijala koja su vezana za slikarsku tehnologiju na način na koji se ona uči u osnovnom obliku. Naravno, treba naučiti tu tehnologiju da bi se njome kasnije moglo manipulirati. Koristim i sirove pigmente koje u nekom mediju poput ulja ili alkoholnog destilata razvijam na određeni način, ovisno o dojmu koji mi je zanimljiv za stvaranje – naglašava. Ova mlada umjetnica svoje radove ne započinje skicama, već direktno intervenira na platno.

– Često radim po principu da dodajem materijale koje onda poništavam do nekog trenutka i to je jedan neprestani dijalog te adicije i redukcije. Nikad ne promatram platno kao platno, nego kao prostor. Nekad radim dvije ili tri slike zasebno i primarno ih tretiram kao samostalne radove, a kad ih završim uvijek sam otvorena za to da pustim da mi slika na kraju tog procesa odredi na koji način ju dalje promatram. Mogu napraviti tri slike i prvo ih promatrati kao zasebne cjeline, dok onda na kraju tog procesa uvidim da one zapravo odlično funkcioniraju kao jedan rad – otkriva. Riječ je, kaže, o modularnim kadrovima, novoj teoriji slike koja je zanima i o kojoj često piše u predgovorima svojih izložbi.

– Polazim od toga da je slika puno širi pojam nego sama zabilježena situacija na platnu, to je jedno prisustvo i te atmosferične situacije su mi najzanimljivije za kontakt između autora i toga kako slika dalje živi – pojašnjava Petra. Zbog pandemijske situacije pati i umjetnost pa je teže održati izložbu jer su mnoge galerije i prostori s kojima je imala dogovorene suradnje ostale bez nekih izvora financiranja.

– U današnje vrijeme baviti se umjetnošću ne podrazumijeva samo slikarski ili umjetnički rad, nego je to i dogovaranje izložbi, puno poslova se radi sa strane, portfolio, arhivistika radova i tako dalje. Postoje različiti putevi kako se dolazi do izložbe. Prvenstveno se ja javljam na javne natječaje. Galerijama se na tim natječajima šalje teorijski i opisni, formalni koncept izlaganja u kojem se navodi broj radova, je li riječ o slikarskim radovima ili o instalaciji, ali u 99 posto slučajeva ja reagiram kada dođem u prostor, onda na licu mjesta po intuitivnom nahođenju stvaram prostorne situacije. Na nekim izložbama sam sudjelovala kao pozvani autor, recimo na međunarodnim izložbama 2019. u Vijetnamu i Indiji – ističe Petra te dodaje kako je najviše izlagala u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, popularnoj zagrebačkoj Džamiji čija je članica.

Sretna je što je ove godine, situaciji unatoč, uspjela održati dvije samostalne i tri skupne izložbe. Ukupno je dosad imala devet samostalnih i 30-ak skupnih izložbi.

– Kad sam u stvaranju novog ciklusa onda si obično dam vremena da ga završim pa onda idem na javnu prezentaciju. Imam svoju filozofiju i tako se osjećam najugodnije, da ne ponavljam dvaput jednu te istu izložbu u smislu da ne ponavljam uvijek jednaki izbor radova za svako izlaganje, naravno što se tiče djelovanja na zagrebačkoj sceni. Naravno da mi se dogodilo da bih s jednim konceptom izlagala u Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu. To je bio jedan koncept, ali tri različita grada. To su smjernice prema kojima radim – navodi. Za svoj rad nekoliko je puta i nagrađena.

– Tijekom studiranja sam s još dvije kolegice osmislila program koji je bio orijentiran na uključivanje marginalnih skupina, u ovom slučaju smo mi surađivale s majčinskom domom Zagreb koji je povezan s domom u Nazorovoj. Organizirale smo art terapijske radionice, no ne iz pozicije psihologa, nego smo, primjerice, išli na terenski izlet u šumu i tamo pričale o mogućnostima kreativnog izražavanja preko recikliranih materijala i održivog načina stvaranja. Skupljali smo razne materijale, kasnije s njima radili određene intervencije i taj proces kako od materijala, predmeta, objekata u svakodnevici stvoriti i modelirati nešto što se može koristiti poput foto albuma od recikliranih listova, oslikavanja tkanina i torbi… To je trajalo devet mjeseci i za to smo dobile Rektorovu nagradu. Sad sam na Erste fragmentima dobila nagradu publike putem glasovanja na Facebooku. Dobila sam i nagradu za svoj diplomski kao najuspješniji diplomant – ističe. Ove godine više nema planiranih izložbi, no priprema nešto novo za Samobor.

– Krajem iduće godine imam dogovorenu samostalnu izložbu u Galeriji Prica u Samoboru pa za to pripremam koncept radova. Riječ je o velikim formatima koji će biti postavljeni kao instalacije. Dosad sam takve instalacije postavljala u galeriji SC u Zagrebu i u prostoru Pogon jedinstva. To su bile slike koje su visjele u prostoru u potpunom mraku i bile osvijetljene na specifičan način tako da stvaraju ambijentalni ugođaj i kontakt između promatrača koji ulazi u prostor. Meni je bio cilj da razbijem ustaljenu formu izlaganja slike na zidu, ja sam ih u ovom slučaju premjestila da su one u potpunosti rasterećene od zidova, dakle nema niti jedne na zidu već one na način na koji su smještene u prostoru konstruiraju jedan svoj specifičan prostor. Izrazito mi je važan bio i mrak jer sam htjela postići dojam da promatrač ulazi u tkivo slike, a ne da ulazi u neki sterilni galerijski prostor i ima baznu formu kruženja i gledanja radova, nego u ovom slučaju on može vidjeti i stražnje strane platna. Bila mi je zanimljiva ta interakcija – zaključuje Petra.