Hoćemo li jesti domaće i koliko ćemo ga plaćati?

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Godina je ovo koja većini voćara neće ostati u dobrom pamćenju. Hladno proljeće, led, vjetar, kiša, visoke temperature, nema što nije ‘udaralo’ po voćkama, a najveći je problem što je prvi udar došao u najosjetljivijem razdoblju.

-Najveći minus za prinos na svim voćnim vrstama, ali najviše na kruškama i marelicama je bio period oplodnje koji je bio ili kišovit ili prevjetrovit što je onemogućilo pčelama i bumbarima oplodnju voćaka. Konkretno, na šljivama je ostalo 40 do 50 posto, kruškama 5 do 10 posto, na marelicama isto tako, s jabukom je nešto bolja situacija – opisuje stanje predsjednik Udruge Dar Bilogore Nenad Horvat.

Nenad Horvat; Foto: arhiva

 

Preobilne kiše koje su sve natopile, a potom ljetna žega i vrelina su pak idealni uvjeti za razvoj bolesti što se može dodatno odraziti na prinosu i kvaliteti voća. Zna to i bjelovarski uzgajivač Ivan Petrinović. Ne zna, kaže, što je zasmetalo, ali je zasmetalo.

-Sezona vremenski nikada nije bila gora. Prinos je nula, ima tek toliko da preživimo. Jabuka je ok i breskva, ali krušaka nema, trešanja nema, višanja nema – rezigniran je Petrinović.

Dok prinosa nema ili ima manje nego što bi trebalo, troškova ima jednako, pa i više nego lani. Ima i minusa, priča nam Petrinović dok pred kraj bjelovarskog tržnog dana gleda neprodane kašete bresaka.

-Kilogram je dva eura, kupci kažu da je skupo. Lani je bila niža cijena, ali kada sada nema količina – tumači Petrinović.

Ivan Petrinović

 

Činjenica da kupci moraju za domaće, svježe voće dublje posegnuti u novčanik ne veseli Horvata, ali zbog toga, smatra, ne treba razapinjati proizvođače.

-Najveća greška je što se percipira da smo mi proizvođači bahati i da smo bezobrazno podigli cijene. Ne, ne radi se o tome. Cijenu našeg voća diktira cijena uvoznog voća jer je cijela EU prinuđena na uvoz, a izvoznici su se spametili i ne daju više po niskim cijenama voće jer su vidjeli da ga nemamo dovoljno ni inače, a pogotovo ne sada kada je godina takva kakva je – tumači Horvat i napominje da si ni s većim cijenama neće uspjeti nadoknaditi gubitke.

Građane predsjednik Dara Bilogore poziva da kupuju domaće voće koje nije proputovalo tisuće kilometara, a tu prednost, kaže, počinju prepoznavati i one trgovine koje prethodnih godina nisu pokazivale zanimanje za domaću proizvodnju.

-Može biti proizvodnja odlična, ali uzalud kada proces od berbe do dolaska do polica

traje predugo i dio voća strune i zato su sada prvi puta centri počeli zvati proizvođače i pitati imamo li robu – tvrdi bjelovarski voćar.

Uvoz za sada ne stvara glavobolju ni uzgajivačima povrća. Bez uvoza se ne može jer ne uzgajamo dovoljno, ali primjerice lubenice se ne uvoze toliko i ne ruše cijenu jer su i vani skupe. Kao ni voćare, ni uzgajivače povrća vrijeme nije mazilo. Proljeće je bilo dosta hladno, bilo je puno kiše, sada su pak visoke temperature zbog čega su stresovi za biljke veliki.

-Vegetacija je kasnila gotovo 30 dana tako da je prvo povrće došlo kasnije od planiranoga. Kulture su bile slabo razvijene, u trenutku sadnje je bilo puno vode, pa je trebalo ići s antistres tretmanima. Zbog obilnih kiša je bilo dosta bolesti, ali o prinosima i padu je za sada teško govoriti jer su berbe ‘vanjskih’ paprika, rajčica i krastavaca primjerice tek sada krenule – kaže predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Vjekoslav Budanec.

Ulazni troškovi ni ove godine nisu mali, pa male nisu ni cijene za krajnje kupce.

-Cijene su u otkupu išle gore što je normalno jer robe nije bilo. Vidite da su svi proizvodi otišli jako gore i svi smo u tom krugu. U maloprodaji su neki proizvodi otišli i 50 posto, a primjerice crveni luk i više, on je prošle godine bio 3 do 4 kune, a sada se prodaje po 7 i 8 – navodi Budanec i napominje kako tek treba vidjeti hoće li se to ove godine nakon berbe stabilizirati. No, čini se da će građani morati malo stegnuti remen.

Ovaj tekst sufinancira Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija


PODIJELI S PRIJATELJIMA!