Iz billježnice Joze Rebića: Trojšćani su nekad imali kino u centru sela, teške kazete s filmovima dolazile su vlakom

Dok Veliko Trojstvo s nestrpljenjem iščekuje subotnju projekciju dokumentarnog filma „U potrazi za srećom” u sklopu DOKUArta u gostima, kroničar sela Jozo Rebić vraća nas u prošlost, prisjećajući se vremena kada je kino bilo središnje mjesto okupljanja i kulturnog života u selu.

Kino u Velikom Trojstvu nalazilo se u zgradi bivše općine, koja je kasnije služila kao Poljoprivredna zadruga, a danas je Centar udruga, piše Rebić na svojoj Facebook stranici.

Velika sala otvorena je 30. studenog 1949. godine, gotovo istog dana kada je u Veliko Trojstvo stigla i električna energija. Žitelji sela dali su oko 3000 dobrovoljnih radnih sati kako bi sala bila spremna za razne kulturne događaje – od kino predstava do zabava s plesom i drugih priredbi.

Čistili dvoranu i sjedili na podu

“Kino je za nas bilo središte kulturnog života,” prisjeća se Rebić.

“Svake nedjelje u poslijepodnevnim satima prikazivali su se filmovi, a sala bi bila prepuna. Mi djeca nismo uvijek imali novca za ulaznice, pa smo dva sata prije predstave čistili salu i slagali 143 drvene stolice, 13 redova po 13 stolica. Ako nije bilo mjesta, sjedili smo na podu ili uz kinooperatera, gdje smo gledali film u ogledalu.”

Duško Markešić bio je glavni kinooperater, dok su mu pomagali Nikola Magdalenić iz Grginca i Vinko Bačak iz Velikog Trojstva. Posebno važan dio tima bio je Stevo Sabolović, koji je biciklom prevozio teške filmske kazete s željezničke stanice.

Zbog Tita obnovljena dvorana

Jedan od najposebnijih trenutaka u povijesti kina bila je obnova sale 1970-ih godina, kada je u Trojstvo dolazio drug Tito.

“Zbog dolaska Tita, sala je obnovljena i zasjala u novom ruhu,” prisjeća se Rebić. “Bio je to poseban trenutak za cijelo selo.”

No, 1962. godine, kino predstave su prestale jer je televizija preuzela primat. Aparatura je prodana u Kapelu, gdje je nastavila služiti kulturnom životu tog mjesta.

“To je bio kraj jedne ere za nas. Filmovi su donosili radost i uzbuđenje. Ponekad smo sjedili na podu, ustupajući mjesto starijima, ali to nam nije smetalo jer je svaki film bio prava avantura,” kaže Rebić.

Među najpopularnijim filmovima prikazivanima u Velikom Trojstvu bili su „Prohujalo s vihorom”, „Jedan dan života”, „Tarzan” i brojni vesterni, koji su u djeci budili maštu i pretvarali ih u male kauboje i Indijance.

Subotnja projekcija DOKUarta bit će prilika da se evociraju ta sretna vremena, kada je kino bilo srce zajednice i mjesto gdje su se ljudi okupljali kako bi zajedno uživali u čaroliji filma.

“To su bila vremena zajedništva i radosti, kada je svaka filmska večer bila poseban događaj za cijelo selo,” zaključuje Jozo Rebić.