BJELOVAR – Iako se na riječ tikva ili tikvica možda prvo pomisli na hranu, njezino svojstvo je, posebno nekada, imalo puno više značenja. Sve o vještini i tradiciji ukrašavanja i šaranja tikvica upravo se ovih dana može pogledati u Gradskom muzeju Bjelovar koji je postao bogatiji za još jednu izložbu – Tikva mala, a stotinu šara. Muzej Slavonije iz Osijeka predstavio se šaranim tikvicama i drugim predmetima ukrašenim istom tehnikom i ornamentikom iz Zbirke tikvičarstva Etnografskog odjela. Tehnika ukrašavanja tikvica u Hrvatskoj specifična je samo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta.

– Naš Muzej ima podužu tradiciju. Primjerice, najvrjednija i najstarija tikvica u zbirci potječe iz 1734. godine. Datirana je i godina je urezana u njoj, a specifična je i zbog svojih neobičnih i bogatih motiva. Obično su se ukrašavale s biljnim i geometrijskim ornamentom dok najstarija tikvica sadrži vojnički i vjerski prizor. Iako nismo donijeli najstariju tikvicu, donijeli smo druge primjere koji datiraju iz polovice 19. stoljeća dok ostali primjerci datiraju s početka ili kraja 20. stoljeća. Naime, tehnika “šaranja” tikvica je narodni izraz, a veće se uglavnom za Slavoniju. Zastupljena je na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne Krajine – u županjskom, đakovačkom kraju te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja. Za šaranje se u Slavoniji koriste tikve s trbušatim ili valjkastim vratom – tikvice i tukvanji raznih veličina, malene leginice gotovo bez vrata, a i nategače ili teglice s dugim vratom za istakanje tekućine iz bureta – kaže autorica izložbe, viša kustosica Vlasta Šabić.


Ukras
se izvodi crtanjem olovkom i urezivanjem ornamenta, odnosno šara, koje se istaknu pocrnjivanjem najčešće pougljenjenom orahovom jezgrom, pojedini detalji oboje se pomoću dušične kiseline, šatvosiranjem, u smeđu boju.

– Ovakva tehnika ukrašavanja tikvica uvedena je na listu zaštićene nematerijalne baštine Hrvatske. Inače je sam predmet tikvice nešto vrlo arhaično, a postoje povijesni dokazi da se upotrebljavala kao posuda ili slično pomagalo i u Africi, Americi, Kini. Zato nam je čast na izložbi predstaviti jednu tikvicu iz Lime u Peruu i nekoliko predmeta iz Afrike – rekla je Šabić.

Drugi dio izložbe veže se uz kolekciju učitelja Vladoja Ivakića koji je kao promicatelj tradicijske tehnike i ornamentike primijenio tehniku šaranja tikvica i na drugim predmetima (pokućstvo, volovski rogovi, tamburice). Djevojačku sobu, a kasnije i druge predmete, darovao je 1947. godine sa željom da postanu temelj budućega Etnografskoga odjela. Njegovi radovi kao i radovi njegova sina Miroslava pripadaju skupini predmeta nastalih u Osijeku pod raznim utjecajima slavonskih sela. Slično je došao do inspiracije prije i poslije Domovinskog rata i samouki Osječanin Ferdo Bajsman.

Svi zainteresirani građani ovu posebnu tikvičastu izložbu mogu posjetiti do 14. siječnja 2021. godine. (D. Aleksić)