Učetverostručili proizvodnju, a potražnja je i dalje veća od ponude i to one eko

VELIKA PISANICA – Kada su se Srebrenka i Slavko Šantak 2009. odlučili baviti poljoprivredom za njih nije bilo dileme, znali su da će njihovo gospodarstvo u Velikoj Pisanici biti ekološko. Stoga su prvih pet godina čistili zemlju, pripremali ju sadnjom bijele djeteline na eko uzgoj da bi 2014. zasadili prvi nasad lijeske, ali ne bilo kakav.

-Izabrali smo model u kojem na jedan hektar sadite 5.360 stabala. To je bio izazov, bilo je i veliko ulaganje, ali smo htjeli u tome uspjeti i danas je ta plantaža velika, moćna – opisuje početke Srebrenka Šantak.

Uz početnu plantažu lijeske su postupno nastajali i nasadi jagoda, sibirske aronije, dodatne plantaže lijeske, oraha, šljive, trešnje, breskve, marelice. Sve u eko uzgoju. To znači da nema korištenja umjetnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava, ali ipak ima načina kako zaštititi i osnažiti biljke.

-Mi smo na području gdje ljudi još uvijek imaju velika stada ovaca i za nas čuvaju gnoj. Ovčji gnoj je moćan, a koprivu kada vidite uvijek joj se poklonite – otkriva neke od tajni Šantak i dodaje kako se za uspjeh za vrijeme berbe treba pomučiti mjesecima prije, pa usred zime miču snijeg i oko svake sadnice jagode stavljaju pepeo, slušaju iskusnije, stručnjake, svoje iskustvo.

Nije uvijek išlo lako, bilo je i sumnji i suza, ali treba strpljenja jer uz takav način uzgoja biljci treba vremena da sama ojača, ali na kraju je otpornija.

-Biljka se kada joj se da vremena nauči sama boriti. To je kao i kada pustite dijete da se malo zaprlja i osnaži svoje tijelo – tumači njihov pristup uzgoju gospođa Srebrenka.

Prerada – od soka do čipsa

Izuzev za jačih vremenskih nepogoda obitelj Šantak tako ima dobar, bogat urod. U održavanju nasada im pomaže nekoliko ljudi bez čijih ruku, ističe gospođa Srebrenka, nikako ne bi mogli pogotovo jer su oni fokusirani i na preradu. Naime, umjesto da se hrvaju s konkurencijom i svježim proizvodima odlučili su se na preradu i stvorili široku paletu proizvoda: suhe marelice s medom, suhe šljive, rolice od oraha, ulje od oraha, ulje od lješnjaka, lješnjakov maslac i čips. Sve to nekako vuče jedno drugo.

-Kada krenete kao da vam se spektar ponuda širi. Ideje dolaze same od sebe – kaže naša sugovornica.

Srebrenka i Slavko se pri tome uzdaju u sebe i preradu rade kod kuće. Tako su najsigurniji u finalni proizvod, pa su i za uspjeh i pad odgovorni i krivi sami.

-Radite sve sami i sami ste si krivi ako nešto pogriješite, iza nas ne stoji nitko tko bi mogao pogriješiti. Tu smo samo mi – ističe Srebrenka Šantak.

Velika potražnja

Ne bi mogli bez svojih vjernih kupaca za koje su vrata OPG-a uvijek otvorena.

-Kupci dolaze na našu plantažu da bi se uvjerili je li to uistinu ekološka proizvodnja, da vide kako to radimo. Posebno su sumnjičavi oko lješnjaka i jagoda jer misle da se to ne može proizvesti ekološki i nama je puno draže kada ljudi dođu, prošeću se plantažama i uvjere se u to kako radimo – priča Srebrenka.

Kupci su im najbolji marketing. S prodajom problema nemaju, problem je samo što imaju premalo proizvoda.

-Mi imamo sve zajedno oko 20 tisuća stabala. Nije to puno, ali je dovoljno za naše tržište, a kada bi opskrbljivali trgovine u inozemstvu onda ne bi imali dovoljno za naše kupce ovdje koji su nas stvorili – ističe gospođa Srebrenka i dodaje kako unatoč velikoj potražnji neće povećavati proizvodnju jer to onda više ne bi bila ljubav, nego opterećenje.