Hoćemo li jesti jeftiniju, ali nekvalitetniju i nezdravu hranu?

Europska unija i Indija ovog su tjedna sklopile sporazum o slobodnoj trgovini kojim se smanjuju carine, ali sav uvoz hrane iz Indije morat će i dalje poštovati stroge europske standarde. Sporazum je to koji su pozdravila i europska poljoprivredna udruženja za razliku od Mercosur sporazuma čija je najava potpisivanja, a onda i potpisivanje izazvao bijes europskih poljoprivrednika, nekoliko tisuća ih je traktorima prosvjedovalo u Bruxellesu i Strasbourgu, a nedavnu odluku EU parlamenta koji je s 334 glasa za, 324 protiv i 11 suzdržanih odlučio taj potpisani sporazum poslati Sudu EU-a koji sada treba dati mišljenje je li sporazum kompatibilan s EU, proglasili su svojom velikom pobjedom.

Što se krije iza nezadovoljstva seljaka?

Što Mercosur sporazum uopće jest? O njemu se počelo pregovarati još 1999. i njime se stvara jedno od najvećih svjetskih područja slobodne trgovine, blok predstavlja 30 posto globalnog BDP-a i pokriva tržište od ukupno 700 milijuna potrošača. Sporazum podržava oko 440 tisuća radnih mjesta diljem Europe i trebao bi potaknuti izvoz europskih automobila, strojeva, farmaceutskih proizvoda, vina, žestokih pića, sireva, čokolade i maslinovog ulja, a istovremeno olakšati uvoz govedine, peradi, šećera, meda, riže i soje iz latinoameričkih zemalja. Europski poljoprivrednici strahuju da će ih preplaviti proizvodi kojima cjenovno neće moći konkurirati i drže da ih se žrtvuje za europsku automobilsku industriju.

-To bi za nas male koji smo ranjivi, male državice poput Slovenije i Hrvatske značilo smrt – pesimističan je predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Petar Pranjić.

Iz Vlade smiruju situaciju i poručuju kako domaći poljoprivrednici nemaju razloga za strah jer ugovorene su kvote na području cijele EU, a uz to svaka zemlja može aktivirati zaštitne mjere (primjerice Francuska je već najavila da će svi uvezeni proizvodi morati biti proizvedeni po jednakim kriterijima kao francuski). No, struka upozorava da sporazum dolazi u za hrvatski agrar nepovoljnom trenutku jer posljednjih godina produktivnost pada, uvoz hrane rapidno raste, a ne treba zaboraviti, navodi HUP, da je površina prosječnog gospodarstva u Hrvatskoj osam hektara, onog u EU 17, a u Mercosur zemljama nekoliko stotina, pa i tisuća hektara. Sektori koji će biti najpogođeniji sporazumom i uvozom pri tome su pčelarstvo i govedarstvo.

-Ako izgubite govedarstvo izgubili ste faktički životni lanac od polja do stola. Gubite struku, gubite znanost, gubite ruralni prostor, obezvrjeđujete sve – upozorava predsjednik Udruge tovljača junadi Baby beef Toni Raič.

 

Najdeblji kraj pri tome će izvući slabije članice jer one velike imaju strože pravilnike o prehrani. One siromašnije će tako biti konačno odredište proizvoda upitne vrijednosti.

-Lošije će proći zemlje kao što su Bugarska, Rumunjska i Hrvatska jer ako dolaze proizvodi niže kvalitete onda su tu i niže cijene, a znamo da si naši građani nisu uvijek financijski u mogućnosti priuštiti nešto kvalitetnije hrvatske proizvode – napominje predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.

Različiti kriteriji

Ono što poljoprivrednike najviše ljuti je što će se, kažu, morati nositi s nelojalnom konkurencijom koja će im rušiti cijene. Uvjeti proizvodnje u Argentini, Brazilu, Paragvaju i Urugvaju puno su blaži, labaviji od onih kojih se moraju pridržavati EU proizvođači. Upotrebljava se 150 vrsta pesticida zabranjenih u EU zemljama, a ironiju je otkrilo istraživanje Greenpeacea i organizacije Public Eye. Naime tvrtke iz EU zemalja proizvode pesticide zabranjene u EU i potom ih plasiraju u treće zemlje. 2024. izvezeno je gotovo 122 tisuće tona takvih pesticida, a najveći uvoznici su SAD i Brazil, Brazil iz kojeg će sada namirnice tretirane u EU zabranjenim pesticidima stizati na EU tanjure, navode udruge. I nisu samo pesticidi problem. U stočarstvu latinomaerički uzgajivači posežu za onima za što bi europski bili strogo kažnjeni.

-Najupitniji su tu hormoni. Normalno i antibiotici su problem, ali hormoni su strahovito pogubni – ističe Raič zabrinut zbog mogućnosti ulaska mesa životinja ‘nafilanih’ hormonima kako bi brže postigle potrebnu težinu.

Sve to će, strahuju, utjecati na zdravlje. Jest ćemo strogo gledajući zdravstveno ispravnu hranu, jeftiniju, ali i nekvalitetniju jer nije realno vjerovati da će se sve što je zabranjeno u EU i otkriti pri uvozu, drži Jakopović.

-Znamo da u Europskoj uniji se svega dva posto proizvoda fitosanitarno na carinama zaustavlja i kontrolira. Mi smo tražili da to bude barem četiri do pet posto, ali to nije došlo do odobrenja jer bi to značilo strahovito velike troškove – navodi predsjednik HPK.

 

Za pčelare ionako opterećene patvorinama zbog kojih ne mogu plasirati med to bi moglo značiti odustajanje od pčelarstva, a pčele danas ne mogu preživjeti bez ljudske pomoći.

-Pitamo trebaju li nam te pčele ili nam ne trebaju. Temeljna postavka pčelarskog sektora je da on daje besplatno oprašivanje za proizvodnju svih ostalih proizvoda koji se nalaze na našem tržištu i koje proizvode naši poljoprivrednici – ističe predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet.

 

Sporazum je odgođen, što sada?

Odgoda ratifikacije sporazuma poljoprivrednicima daje vremena za pripremu zaštitnih mehanizama jer ako će se uvoziti nešto po cijeni jeftinijoj nego što oni mogu proizvesti tada ih treba i obeštetiti.

-Što to znači? Ako na naše tržište stigne kukuruz, soja po sto eura to ne znači da Petar mora njih dati za te pare i proizvesti, a ako već i mora neka izvoli taj Bruxelles meni do proizvođačke cijene namiriti štetu – jasan je Pranjić.

S tim da treba riješiti model ublažavanja posljedica, slaže se i čelnik HPK.

-Prema Sporazumu se mehanizmi koji se mogu uključiti aktivirati mogu tek nakon izvjesnog vremena kada Europska komisija uvidi da je došlo do poremećaja na europskom tržištu. Međutim, dok Komisija to uvidi i dok se to dokaže može proći 6 do 12 mjeseci i za to vrijeme će neki naši farmeri propasti – upozorava Jakopović.

Nakon što je cijela priča poslana Sudu EU sve bi se moglo otegnuti i do dvije godine koje će sve strane iskoristiti za dodatne argumente.