Ima tek 18 godina, a već mijenja živote: Ova djevojka pokazala što znači imati veliko srce

Dok su mnogi njezini vršnjaci u slobodno vrijeme fokusirani na društvene mreže, odmor, planove za izlazak, prve ljubavi, srednjoškolka srednjoškolka Maja Hrlić to vrijeme provodi pomažući drugima. Učenica trećeg razreda Medicinske škole Bjelovar već sada iza sebe ima bogato volontersko iskustvo koje joj je, kako i sama kaže promijenilo pogled na život, ljude, ali i vlastitu budućnost.

Na događaju posvećenom volontiranju u Bjelovaru u organizaciji Udruge slijepih Bjelovar u kojem djeluje Lokalni volonterski centar ‘VolonTerra’, zajedno sa školskim kolegicama građanima je mjerila tlak i šećer, no njezina priča daleko nadilazi školsku akciju.

Naime, Maja je volontirati počela u sklopu bivšeg Učeničkog doma u Maruševcu, a jedno od najemotivnijih iskustava doživjela je volontirajući u Specijalnoj bolnici za dječje bolesti u Bistri.

– Riječ je o djeci s jako teškim oštećenjima. Kad sam prvi put došla tamo, bilo mi je jako teško. Bila sam prvi razred srednje škole i užasno puno sam taj dan plakala. Teško je vidjeti djecu u takvom stanju, iskreno govori Maja.

No, upravo su joj ta djeca, kaže, pokazala koliko malo treba za sreću.

– Oni su bili zahvalni samo zato što smo došli. Da s njima sjedimo, družimo se, pričamo i igramo. Koliko god da su bolesni, svi su uvijek nasmijani. To je zaista čudesno i fascinantno, prisjeća se volonterka.

Posebno joj je u sjećanju ostao trenutak kada su djeca oslikala bijele medicinske kute, pa su volonteri uvijek bili šareni i oku ugodni.

Naglašava mlada Bjelovarčanka kako joj je to jedna od najljepših i najemotivnijih uspomena iz tog vremena.

Osvojili ih nogometom 

Također, volontirala je i u Varaždinskim toplicama, s djecom koja su zbog rata izbjegla iz Ukrajine. Iako je u početku strahovala hoće li jezična barijera predstavljati problem, dogodilo se upravo suprotno.

– Bojala sam se kako ćemo komunicirati, razumjeti se, ali na kraju taj dio uopće nije bio problematičan. Obožavali su igrati nogomet i čim su nas vidjeli, odmah smo postali ekipa, otkriva ova draga srednjoškolka.

Kroz volontiranje je, kaže, najviše naučila što znače empatija i pomaganje. 

– Kad vidite takve životne priče, na njih jednostavno ne možete ostati ravnodušni. To vas na neki način promijeni u brojim pogledima, naravno na bolje. Osjećam da sam postala otvorenija, osjećajnija, smirena i strpljiva. Stekavši takvo iskustvo, shvatila sam da iskreno i od srca drugima želim pomagati kroz svoj cijeli život, poručuje.

Nije slučajno što je Maja odabrala upravo Medicinsku školu. Medicina ju je, kaže, oduvijek privlačila, a pomaganje drugima vidi kao svoj prvi i jedini životni poziv. Voljela bi postati doktorica, odnosno pedijatrica.

Iako će tek za dva tjedna postati punoljetna, ova djevojka već danas ostavlja snažan trag među ljudima kojima pomaže. Njezina priča pokazuje kako volontiranje nije samo pomoć drugima, nego i iskustvo koje čovjeka mijenja iznutra, uči ga suosjećanju, strpljenju i ponajviše  zahvalnosti.