Pruga od tri milijarde eura gradit će se po modelu s kojim Hrvatska nema iskustva

Nizinska pruga Zagreb-Rijeka, projekt vrijedan oko tri milijarde eura koji već godinama kasni, bit će prvi u Hrvatskoj koji se gradi po Alliance modelu, načinu ugovaranja u kojem naručitelj i izvođač rade kao jedan tim umjesto da jedan drugom prebacuju rizik, a HŽ Infrastruktura u utorak je otvorila ponude za savjetnike koji trebaju pomoći da taj model uopće provede.

Uobičajeno se gradi tako da naručitelj prvo isprojektira sve do kraja, procijeni cijenu, pa raspiše natječaj za izvođača i pokuša na njega prebaciti što više rizika, a kad se na terenu pojavi nešto nepredviđeno, slijede aneksi, sporovi i zastoji. Alliance model, punim nazivom IPP ili integrirani projektni pristup, počiva na drugačijoj logici. Izvođač ulazi prije nego što je projekt gotov, projektiranje i gradnja dio su istog ugovora, o cijeni se ne nadmeće nego pregovara, a rizik se dijeli. Troškovi se prikazuju po principu otvorenih knjiga, ključne odluke donose se jednoglasno, a sporovi rješavaju unutar projekta, bez suda. Model se primjenjuje u Finskoj i nekoliko drugih zemalja, na velikim infrastrukturnim projektima. U Hrvatskoj se do sada nikada koristio, pa u sustavu nema nikoga s iskustvom.

Zato HŽ Infrastruktura traži tehničku pomoć, procijenjenu na 1,5 milijuna eura bez PDV-a. Ponude su otvorene u utorak, 14. srpnja, za dionice Karlovac-Skradnik te Skradnik-Krasica-Tijani, a stigle su dvije, obje ispod procijenjene vrijednosti. Finska tvrtka Vision Oy iz Helsinkija traži 1.020.000 eura bez PDV-a, a zajednica ponuditelja koju predvodi KPMG Croatia 692.500 eura. Slijedi evaluacija i odluka o odabiru, a posao traje pet godina od potpisa ugovora.

Kada će pruga biti gotova, službeno se ne zna, jer iz HŽ Infrastrukture navode da će rok, vrijednost radova i izvor financiranja biti definirani tek nakon izrade idejnog projekta i analize tržišnih cijena. Predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture Ivan Kršić na konferenciji Hrvatske gospodarske komore u travnju prošle godine kao najraniji je mogući rok naveo 2032., a kao krajnji 2036. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković na isto je pitanje odgovorio da je uvijek optimist. “Uvijek ‘guram i stišćem’ da to bude što prije”, poručio je tada.

Razloga za oprez ima. Projekt već godinama kasni, a najveće je kašnjenje na dionici Škrljevo-Rijeka-Jurdani, gdje je rok za izradu idejnog projekta produžen s tri godine na gotovo devet, a završetak se još ne nazire. Konzorcij od sedam tvrtki koji na tome radi već je zatražio produljenje rokova. Za dionice Karlovac-Skradnik i Skradnik-Krasica-Tijani idejni se projekti trenutačno izrađuju, a zahtjev za lokacijsku dozvolu planira se podnijeti do kraja 2026.

Pruga od Zagreba do Rijeke bit će duga oko 175 kilometara, što je 56 kilometara kraće od postojeće trase, dvokolosiječna i elektrificirana, projektirana za brzine do 160 km/h. Trasa prolazi zahtjevnim terenom, pa je među objektima planiran i najdulji tunel u Hrvatskoj, dug 14 kilometara, kroz masiv Velike Kapele. Za usporedbu, cestovni tuneli Sveti Rok i Mala Kapela zajedno su dugi oko 12 kilometara.