Jedno drvo već stoljećima sade na grobljima. Znate li zašto?

Gotovo da nema groblja u Hrvatskoj, ali i u velikom dijelu Europe, na kojem ne rastu čempresi. Njihove tamnozelene krošnje već su stoljećima dio krajolika posljednjih počivališta, no malo tko zna zašto se upravo ovo drvo tradicionalno sadi na grobljima.

Razlog nije samo estetski. Čempres donosi simboliku seže još u antičko doba. U staroj Grčkoj i Rimu smatrao se simbolom žalosti, vječnosti i besmrtnosti, a zbog svoje dugovječnosti i zimzelenih iglica predstavljao je trajnost života i sjećanja na preminule.

Njegov karakterističan uspravan oblik također nosi simbolično značenje. Krošnja koja se pruža prema nebu, često se tumači kao poveznica između zemlje i neba, odnosno prolaznosti ovozemaljskog života i vječnosti.

Osim simbolike, čempres ima i vrlo praktične prednosti. Korijen mu uglavnom raste duboko u tlo pa ne podiže staze, grobna mjesta i okolnu infrastrukturu kao što to mogu učiniti neka druga stabla.

Budući da je zimzelena biljka, čempres tijekom cijele godine zadržava svoju zelenu boju. Upravo zato i usred zime, kada većina stabala ostane bez lišća, grobljima daje dojam mira, dostojanstva i života.

Iako se danas na grobljima sade i druge vrste ukrasnog drveća i grmlja, čempres je i dalje najprepoznatljiviji simbol posljednjih počivališta. Njegova tradicija traje više od dvije tisuće godina, a spoj simbolike, dugovječnosti i praktičnih osobina razlog je zbog kojeg je zadržao svoje posebno mjesto i u suvremenom uređenju groblja.